Prema podacima o broju upisa učenika u prvi razred privatnih srednjih škola, na prvi pogled moglo bi se zaključiti da je zanimanje učenika i roditelja za upis u srednje privatne škole u znatnom padu. To je čudno s obzirom na to da za razliku od privatnih osnovnih škola kojih gotovo da i nema, privatnih srednjih škola ima podosta. Školske godine 2005./2006. u prvi se razred privatnih škola upisalo oko 700 učenika, a 2006./07. upisano ih je upola manje u odnosu na očekivanu kvotu od 980 đaka. Prema portalu Odlikasi.hr, glavni uzrok takva stanja nisu prevelike školarine, nego rezultati državnih ispita prema kojima među najboljih deset škola u državi nije bilo nijedne privatne škole. Stoga se nameće problem kako izabrati pravu privatnu školu i hoćete li u njoj za svojeg tinejdžera uistinu dobiti bolje obrazovanje nego u tzv. državnoj školi. U onim školama koje su na dobru glasu zbog uspjeha studenata koji su ih pohađali, pad zanimanja za privatne srednje škole nije se osjetio. U većini europskih zemalja, uključujući Sloveniju, država sufinancira privatne škole u visini od 80 posto cijene učenika u državnoj školi. U Hrvatskoj to konkretno iznosi simboličnih 1500 kn po učeniku godišnje. Privatnim školama je ostavljeno da same pronalaze prostor, te plaćaju najamninu, komunalnu naknadu, opremanje školskim namještajem, nastavnim sredstvima i pomagalima, plaćaju prehranu učenika, sve slobodne aktivnosti, te bruto plaće profesora i ostalih zaposlenika. Povećanje broja razreda u gimnazijama, te smanjivanje bodovnog praga u državnim školama tumačim potpunom nezainteresiranošću učenika i roditelja za nekvalitetne strukovne škole. Prva privatna srednja škola osnovana je u Zagrebu prije četrnaest godina, a školarine se u privatnim školama kreću od 26.000 do 32.000 kuna. Uvriježeno je mišljenje da djeca u privatnim školama za taj novac dobivaju veću pozornost nastavnika i kvalitetnije obrazovanje, a mnogi tvrde i bolje ocjene. Je li to zaista tako i kako u šumi privatnih škola prepoznati one koje polučuju najbolje rezultate upitali smo Jasenku Breitenfeld, ravnateljicu Prve privatne opće gimnazije u Zagrebu i predsjednicu Zajednica ustanova privatnih škola. “Cijena ovisi o bogatstvu obrazovnih programa, broju obvezatnih stranih jezika, broju stalno zaposlenih profesora, broju popratnih sadržaja poput ručka, slobodnih aktivnosti, redovitih odlazaka u kazališta, muzeje te redovitim konzultacijama određenih predmeta”, kaže Jasenka Breitenfeld.

Kaže da je pri izboru privatne škole najbolje da se roditelji, čija su djeca polaznici privatnih škola, savjetuju s nastavnicima, a njihovo sudjelovanje u obrazovanju treba se temeljiti na praćenju ne samo uspješnosti na prijemnim ispitima već i u dužini i kvaliteti studiranja. “Vrijeme i iskustvo su pokazali da kvalitetni profesori individualnim pristupom postižu izvrsne rezultate, da radionice pojedinih predmeta potiču intelektualnu znatiželju, kreativnost i samostalnost”, kaže Jasenka Breitenfeld i dodaje da prema službenim podacima Hrvatska po izdavanju za privatno školstvo pri samom dnu financiranja privatnog školstva u svijetu. “U Hrvatskoj postoji četrdesetak privatnih škola, a tržišni uvjeti neosporno utječu da velik dio privatnih škola upisuje učenike bez kriterija, a smatram da je budućnost kvalitetnih privatnih škola sjajna. Naime, u Hrvatskoj je 7 posto visokoobrazovanih i nažalost 40 posto polupismenih te je kvalitetno obrazovanje mladih jedini način da ove generacije u Europu ne uđu kao najamna snaga, nego kao obrazovaniji, kreativniji i samostalniji od svojih vršnjaka u Europi. Devet generacija naših maturanata pokazalo je da su izvrsno pripremljeni za studij te se upisuju na fakultete sukladno svojim željama. Od malog broja učenika koji su otišli u inozemstvo jedna naša učenica je upravo doktorirala fiziku na Sveučilištu u Heidelbergu. Velik broj njih upisao je potpuno raznolike fakultete (medicina, stomatologija, arhitektura, građevina, PMF, filozofski, pravo, ekonomija), a neki su već postigli znatnu profesionalnu afirmaciju”, kaže Jasenka Breitenfeld. Privatna umjetnička gimnazija s pravom javnosti koja je prva realizirala novi program specijalizirane “umjetničke gimnazije”, koja je peti model gimnazije uz četiri postojeća (opća gimnazija, jezična, prirodoslovna i klasična). Nastavni planovi umjetničke gimnazije, jezične i opće gimnazije imaju oko 80 posto zajedničkih programa.

Koncesije za škole

“Valja naglasiti da privatno školstvo ima nedopustivo rubno mjesto u prosvjetnoj politici za razliku od naprednih zemalja koje visoko cijene doprinos privatnog školstva što se ogleda u brojnosti takvih škola i njihovu utjecaju na sustav obrazovanja, pa i u materijalnoj i financijskoj potpori” kaže Rasima Kajić, ravnateljica Privatne umjetničke gimnazije u Zagrebu. “Država, odnosno lokalna uprava, u nas vrlo skromno financijski podupire privatno školstvo, a drugi oblici potpore, prvenstveno u osiguravanju školskog prostora i investicijskim olakšicama, potpuno su zanemareni. Problem prostora mogao bi se uspješno riješiti kad bi se npr. tavani i podrumi pojedinih javnih škola obnovili sredstvima privatnih škola (model koncesije). Poboljšalo bi se održavanje zgrada, spriječilo propadanje i otklonile zdravstvene opasnosti za učenike u nekim čak prestižnim javnim školama”.