EN DE

Produktivnost treba mjeriti rezultatom, a ne štopericom

Autor: Ozren Podnar,VLM
17. veljača 2011. u 22:00
Podijeli članak —

Kašnjenje je moguće tolerirati kada ne prijeti radnom procesu ili ako prekršitelj umjesto točnosti nudi neku drugu kvalitetu

Kašnjenje je jedan od najočiglednijih prijestupa u pogledu radne discipline. No je li ono toliko strašno da prekršitelji zaslužuju stroge sankcije? U nekim zanimanjima točan dolazak na posao bitan je dio rada. U malim poduzećima kašnjenje također uzrokuje goleme nevolje. No, na mnogim mjestima kašnjenje valja tolerirati ako to ne škodi radnom procesu ili ako prekršitelj umjesto točnosti nudi u zamjenu neku drugu kvalitetu. “Ljudi ne bi trebali shvaćati nečije kašnjenje osobno, jer ono gotovo nikad nije smišljeno radi živciranja okoline”, smatra Diana DeLonzor, američka psihologinja i autorica knjige o ispravljanju problema kašnjenja. “Ne radi se o tome da oni koji kasne žele kontrolirati okolinu, da ne cijene tuđe vrijeme ili da žele privući pažnju kasnim dolaskom. Većina netočnih ljudi kasni cijeli život na svim poljima”, tumači DeLonzor.

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi
Već ste pretplatnik? Prijavite se Google računom

Dva podtipa
S obzirom na rasprostranjenost kašnjenja u poslovnoj sredini i u drugim životnim okolnostima, znanost je premalo proučila ovaj fenomen. Dio stručnjaka smatra da su netočni ljudi programirani za kašnjenje te da bi uzrok prolema mogao ležati duboko u njihovom mozgu. Jedan podtip kasnih ljudi je ovisan o stresnim hormonima, primjerice adrenalinu, kaže austrijski psiholog Anton Gasselich. Takav tip se ne pomiče dok se nije približio rok dovršenja određenog zadatka. Baca se na posao tek kad mu prorade stresni hormoni i aktiviraju ga na jurnjavu do cilja. Običnim ljudima nije potreban takav nalet adrenalina da bi ispunili obaveze, no to je zato što za gorivo koriste neki drugi sastojak umjesto stresnih hormona – možda zadovoljstvo koje im donosi polagan i smiren rad.Drugom podtipu pripadaju ljudi koji su ponosni na sebe ako u vrlo kratkom roku obave maksimum posla. Kod oba se podtipa opaža nerealni optimizam koji ih navodi na uvjerenje da mogu ostvariti neostvarivo i zgusnuti brojne aktivnosti u nemoguće kratko vrijeme. Ponekad bi poslodavci trebali biti tolerantni prema prijestupnicima, jer je moguće da odsustvo točnosti nadoknađuju visokom kreativnošću ili odgovornošću u drugim aspektima posla. Ako se radi o poslu za koji nije bitno kada je započet, već kada je završen (i koliko je kvalitetno obavljen) nadređeni bi trebali prekršiteljima progledati kroz prste početna kašnjenja. U mnogim poslovima produktivnost valja mjeriti rezultatima, a ne gledanjem na štopericu. U uslužnim i proizvodnim poslovima, u kojima se proces ne može prekidati ili odgađati bez materijalnih gubitaka, učinak kašnjenja mnogo je pogubniji i sankcije opravdanije. Kašnjenje je navika koju je teško iskorijeniti, čak i ako ozbiljno škodi počiniteljevom životu. Reći čovjeku koji kasni da počne raditi stvari na vrijeme jednako je kao savjetovati izjelicu da manje jede. No, kao i provođenje dijete ili odbacivanje duhana, i odvikavanje od kašnjenja je izvedivo.

Autor: Ozren Podnar,VLM
17. veljača 2011. u 22:00
Podijeli članak —
Komentari (1)
Pogledajte sve

zavisi što je kupio poslodavac moje vrijeme ili moju sposobnost na njemu je da olući a na meni da budem toćan

Moglo bi vas Zanimati