Izgrađene građevine mogu, ali ponekad i moraju biti uklonjene, ovisno o činjenicama pojedinog slučaja. Da bi se građevina ili njezin dio uklonio, osim ako se radi o uklanjanju na temelju akta iz članka 211. stavak 3. Zakona o prostornom uređenju i gradnji (u nastavku teksta: ZPUG), odnosno na temelju inspekcijskog rješenja, mora se ishoditi dozvola za uklanjanje. Iznimno, vlasnik građevine smije ukloniti, bez dozvole za uklanjanje, zgradu čija građevinska (bruto) površina nije veća od 400 m, zgradu za obavljanje isključivo poljoprivrednih djelatnosti čija građevinska (bruto) površina nije veća od 600 m i jednostavnu građevinu (čl. 273. ZPUG-a).

Zahtjev za izdavanje dozvole za uklanjanje građevine ili njezinog dijela vlasnik građevine podnosi Ministarstvu, odnosno nadležnom tijelu u pisanom obliku i prilaže:

• tri primjerka projekta uklanjanja građevine ili njezinog dijela
• dokaz vlasništva građevine
• potvrde tijela ili osoba određenih posebnim propisima ako se uklanjanjem može ugroziti javni interes (npr. zaštita i spašavanje ljudi, zaštita okoliša, zaštita građevina koje su kulturno dobro, zaštita komunalne i druge infrastrukture i dr.).

Dokaz vlasništva građevine je nedvojbeno izvadak iz zemljišne knjige. U ovom slučaju, uvidom u zemljišnoknjižni izvadak uočeno je da je na nekretnini na kojoj se nalazi građevina koja se namjerava rušiti, upisana hipoteka u korist banke, koja je time osigurala tražbinu koju ima prema dužniku (korisniku kredita). ZPUG, u članku 275. stavak 2. propisuje da je, između ostalog, stranka u postupku za izdavanje dozvole za uklanjanje građevine ili njezina dijela i nositelj drugih stvarnih prava na nekretnini. To znači da se banku ne samo može, već i mora uključiti u navedeni postupak, budući da ona, kao nositeljica stvarnog prava na nekretnini, ima položaj stranke. 

Građanskopravna ponuda tužitelja

Presudom je odlučeno da je tuženi dužan tužitelju predati određenu stvar, ali da se može te obveze osloboditi isplatom određenog iznosa novca. Može li tužitelj kao ovrhovoditelj u ovršnom postupku tražiti isplatu određenog iznosa novca umjesto predaje stvari?

Tužitelj uz tužbeni zahtjev može navesti da se tuženi može osloboditi obveze da ispuni zahtjevnu činidbu (npr. predaju neke stvari) ako ispuni neku drugu činidbu (npr. isplati određeni iznos novca). Taj navod nije dio tužbenog zahtjeva već je građanskopravna ponuda tužitelja tuženiku. Unosi se u presudu uz prihvaćanje kondemnatornog tužbenog zahtjeva. Radi se o alternativnoj ovlasti (fakultas alternativa), koja je regulirana čl. 327. Zakona o parničnom postupku.Prema toj odredbi, ako tužitelj u tužbi traži da se tuženiku naloži ispunjenje neke činidbe, a istodobno je u tužbi ili do zaključenja glavne rasprave izjavio da je voljan umjesto činidbe primiti neku drugu činidbu, sud će ako prihvati tužbeni zahtjev, izreći u presudi da se tuženik može osloboditi činidbe čije mu je ispunjenje naloženo ako ispuni tu drugu činidbu. Prema članku 32. Ovršnog zakona, ovršenik kojemu je ovršnom ispravom naloženo ispunjenje određene obveze uz pravo da se od ispunjenja te obveze može osloboditi ispunjenjem druge činidbe određene u ovršnoj ispravi, može tu činidbu ispuniti sve dok se ovrhovoditelj, makar djelomično, ne namiri prisilnim ispunjenjem dužne obveze. Slično je propisano člankom 38. Zakona o obveznim odnosima. Prema toj odredbi dužnik čija obveza ima jednu činidbu, ali mu je dopušteno da se svoje obveze oslobodi ispunjenjem neke druge određene činidbe, može se koristiti tom mogućnošću sve dok vjerovnik u ovršnom postupku ne primi potpuno ili djelomično ispunjenje dužne činidbe.Prema članku 39. Zakona o obveznim odnosima, vjerovnik u fakultativnoj obvezi može zahtijevati od dužnika samo dugovanu činidbu, ali ne i drugu činidbu kojom dužnik, ako hoće, može također ispuniti svoju obvezu. Kad dugovana činidba postane nemoguća zbog događaja za koji dužnik odgovara, vjerovnik može zahtijevati samo naknadu štete, ali se dužnik može osloboditi obveze ispunjenjem onoga na što je ovlašten umjesto dugovane činidbe. Dakle, vjerovnik u parničnom ili ovršnom postupku može zahtijevati samo ispunjenje obveze koja proizlazi iz građanskopravnog odnosa, a ne i drugu činidbu koju dužnik može ispuniti, ali ju nije i dužan ispuniti. 

Odgovara: Vanja Vargec, dipl. iur