Člankom 116. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prostornom uređenju i gradnji (Nar. nov., br. 90/11), za građevine upisane u zemljišnu knjigu do dana stupanja na snagu toga Zakona (10. kolovoza 2011.) i za građevine za koje je katastarski ured nadležnom sudu do tog dana poslao dokumente, propisane posebnim propisima za upis građevine u zemljišnu knjigu, nadležni sud na zahtjev vlasnika građevine u posjedovnici zemljišne knjige stavlja zabilježbu da je priložen akt za uporabu građevine koja je upisana u zemljišnoj knjizi, odnosno koja se u nju upisuje, uz navođenje naziva i oznake tog akta, tj. uz navođenje oznake potvrde nadležnoga upravnog tijela da se za uporabu građevine ne izdaje akt za uporabu.

Stavkom 2. istog članka propisano je da vlasnik građevine uz zahtjev prilaže odgovarajući akt za uporabu građevine, odnosno potvrdu nadležnoga upravnog tijela da se za uporabu građevine ne izdaje akt za uporabu, dok je stavkom 5. istog članka propisano da se aktom za uporabu građevine, u smislu stavka 1. i 2. navedenog članka, smatraju i akti iz članka 330. stavak 2. i 3., članka 331. stavak 2., članka 332. stavak 1., 2. i 3. i članka 333. stavak 1. Zakona o prostornom uređenju i gradnji te svi akti izdani na temelju prije važećih zakona, na temelju kojih se mogla započeti koristiti građevina. U svezi s navedenim možemo reći da se potvrda da se za građevinu ne izdaje akt za uporabu, izdaje se samo iznimno, prema članku 268. stavak 1. Zakona o prostornom uređenju i gradnji (ako tim Zakonom i drugim propisom nije drukčije propisano), primjerice, za jednostavne građevine iz Zakona o prostornom uređenju i gradnji ili za one zgrade koje su prošle postupak ozakonjenja. Dakle, u konkretnom slučaju treba primijeniti članak 116. stavak 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prostornom uređenju i gradnji (Nar. nov., br. 90/11), što znači da za upis pozitivne zabilježbe u zemljišnu knjigu, za objekte za koje je izdana građevinska dozvola između 15. veljače 1968. i 19. lipnja 1991., treba priložiti građevinsku dozvolu i potvrdu građevinske inspekcije da u svezi s tom građevinom nije u tijeku nikakav inspekcijski postupak. 

Dividenda se može isplatiti i u novcu i u stvarima ako to predviđa statut

Glavna skupština dioničkog društva donijela je odluku o isplati dividende u stvarima. Je li takva isplata dividende dopuštena ili isplata mora biti isključivo u novcu?

Dividenda je dio dobiti dioničkog društva koja se isplaćuje dioničarima društva. O isplati dividende i njezinom iznosu odluku donosi glavna skupština. Dividenda se isplaćuje u novcu, ali se statutom može odrediti da glavna skupština može donijeti odluku o isplati dividende u stvarima. Isplatu dividende u stvarima određuje članak 220. stavak 9. Zakona o trgovačkim društvima (u nastavku teksta: ZTD) koji glasi: "Statutom se može predvidjeti da glavna skupština može donijeti odluku o isplati dobiti dioničarima u stvarima". Odluka glavne skupštine o isplati dividende u stvarima, donesena protivno statutu društva, bila bi pobojna (čl. 360. st. 1. ZTD-a). Tu se obično radi o proizvodima društva dok isplata dividende pružanjem usluga nije dopuštena. Ako statut ne predviđa mogućnost da se dividenda isplaćuje u stvarima, takav način isplate moguć je samo ako se s tim slože svi dioničari društva kojima se dividenda isplaćuje. Dobit društva iskazuje se u novcu pa se i dividenda iskazuje u novcu te je pravo dioničara da mu se dividenda isplati u novcu, osim ako se dioničar ne složi s drugim načinom isplate.Znači, ako statut dioničkog društva predviđa mogućnost isplate dividende dioničarima u stvarima, glavna skupština može donijeti odluku o isplati dividende dioničarima u stvarima.

Odgovara: Vanja Vargec, dipl. iur