Hrvatski su radnici nedovoljno obrazovani i nažalost nekonkurentni na tržištu rada. Nemaju ni potrebna znanja ni sposobnosti koje traži suvremeno tržišno orijentirano gospodarstvo, a da se u sljedećih nekoliko godina i otvori desetak tisuća radnih mjesta, nitko ih ne bi mogao popuniti. Sustav obrazovanja tek je počeo poduzimati korake kako bi se to saniralo. Sve je to posljedica obrazovne politike koja je desetljećima forsirala šturo memoriranje činjenica i definicija, zaboravljajući na razvijanje timskog i/ili poduzetničkog duha, odgovarajućeg socijalnog ponašanja te analiziranja i rješavanja problema. Loša veza između obrazovanja i svijeta rada nastojala se promijeniti donošenjem Zakona o obrazovanju odraslih, koji je stupio na snagu u veljači ove godine. Njime se, pored ostalog, utvrđuje oblik obrazovanja odraslih te tko i pod kojim uvjetima može vršiti djelatnost obrazovanja odraslih. Zakon donosi i nove odredbe poput one da obrazovanje odraslih postaje sastavni dio cjelokupnog sustava obrazovanja u Republici Hrvatskoj što omogućuje vertikalnu prohodnost. Zakon također pruža mogućnost obrazovnog dopusta za zaposlenike, te sudjelovanje poslodavca, države ili lokalne zajednice u financiranju obrazovanja, kao i sustav partnerstva, odnosno sudjelovanje svih relevantnih čimbenika u kreiranju mjera za poboljšanje i razvoj obrazovanja odraslih. Vertikalna prohodnost znači da se obrazovanje odraslih omogućuje osobama koje su iz bilo kojih razloga ispale iz sustava formalnog obrazovanja, i to na način da se one vraćaju u sustav te nastavljaju školovanje do najvišeg stupnja. Isto tako, prvi put svi zaposlenici stječu pravo na dopust u trajanju sedam dana ako to vrijeme žele provesti na nekom obliku edukacije. Ostvarivanje tog prava stječe se u dogovoru s poslodavcem. Taj dopust može biti i plaćen što se također regulira sporazumno s poslodavcem. Kako je cjeloživotno učenje osnovno načelo Strategije obrazovanja odraslih, čiji je cilj osobni razvoj pojedinca i gospodarski razvoj države, Zakon predviđa sudjelovanje svih u financiranju obrazovanja odraslih, i to prema potrebama i mogućnostima zainteresiranih strana, a to su država, lokalna i regionalna samouprava, poslodavci te sami polaznici. Načelo partnerstva ostvaruje se Vijećem za obrazovanje odraslih jer njega čine predstavnici ministarstava, poslodavaca, sindikata te obrazovnih institucija. Osnovna zadaća Vijeća je praćenje stanja i predlaganje mjera za razvoj obrazovanja odraslih Vladi RH. Vijeće također predlaže financiranje programa obrazovanja odraslih za koje se osiguravaju sredstva u proračunu.

Prag sposobnosti
Kada se općenito razmatra uloga obrazovanja u poticanju konkurentnosti i zapošljivosti radne snage, sve se više govori o dvama pojmovima: funkcionalnoj nepismenosti i pragu minimalnih sposobnosti. Iako u nas nema pouzdanih podataka o stvarnim razmjerima problema, nesumnjivo se može reći da je funkcionalna nepismenost, definirana kao nedovoljno vladanje nizom utvrđenih zahtjevnijih vještina, ozbiljna poteškoća u Hrvatskoj. Prag minimalnih sposobnosti uključuje raspolaganje određenim opsegom znanja bez kojih se ne može opstati na tržištu rada. Pod tim se podrazumijeva minimun znanja rada na računalu, minimun znanja stranih jezika, ali i osobne sposobnosti, spremnost na učenje i motivacija. U Hrvatskoj postojeća organizacija nastavnih planova i programa ne omogućuje stjecanje visokorazvijenih tehničkih, tehnoloških i društvenih znanja, stručnosti i sposobnosti potrebnih konkurentnom gospodarstvu. Nastavni programi viših razreda osnovnih škola oblikovani su za nastavak školovanja u gimnazijama, ne u stručnim i obrtničkim školama, a popriličan broj mladih “ispada” iz srednjeg i visokog obrazovanja. S druge strane, iskustva razvijenih zemalja pokazuju da konkuretnost ovisi o povećanju kvota i stimuliranju prirodoslovno-matematičkih, elektrotehničkih, informacijskih, biotehnoloških i sličnih studija. U nas se još bilježi najveći broj diplomiranih studenata na društvenim i humanističkim studijima, koja nužno ne jamče gospodarski oporavak. Sve su to problemi na koje Hrvatska mora brzo i efikasno odgovoriti ako želi ekonomski prosperitet. Dakle, što učiniti ako ste jedan od dugotrajno nezaposlenih, a ne baratate ni stranim jezicima niti ste kompjutorski pismeni. Prvi je korak upisati tečaj stranih jezika, po mogućnosti engleskog, jer poznavanje tog jezika jamac je lakšeg snalaženja pri radu s računalima. Od nekoliko stotina škola stranih jezika najbolje je upisati onu školu koja je dobila akreditaciju za rad Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa. Akreditacija se daje samo onim registriranim učilištima za obrazovanje odraslih (kako onima koje je osnovala država, tako i običnim trgovačkim društvima) koje ispunjavaju prostorne, kadrovske i materijalne uvjete. Kako kaže Jozo Čavar, ravnatelj Agencije za obrazovanje odraslih, prostorni uvjeti jasno govore da svaka ustanova za obrazovanje odraslih mora jamčiti svakom polazniku 2,5 četvornih metara prostora. Kadrovski su uvjeti nešto složeniji. “Svaka obrazovna institucija mora zaposliti i određen broj andragoških djelatnika, specijaliziranih za rad s odraslim osobama. U Hrvatskoj postoji samo jedna katedra za andragogiju, i to pri Sveučilištu u Rijeci, što je nedostatno.

Ciklus školovanja
Kako bi taj problem riješilo, resorno ministarstvo u listopadu pokreće ciklus osposobljavanja stručnjaka iz područja andragogije koji će dobiti ceftifikat da bi mogli raditi. Tu njihov ciklus cjeloživotnog obrazovanja neće prestati, a oni će biti pioniri i svojevrsni primjer ostalima u neprestanom nadograđivanju vlastitog znanja“, napominje Čavar. Osim ta dva uvjeta najrelevantniji uvjet za dobivanje certifikata je onaj materijalne prirode. Sve obrazovne institucije uplaćena sredstva za obrazovanje odraslih neće moći smatrati svojim profitom već će ga, prema Čavaru, morati kanalizirati u proširivanje svoje ponude. ”Ispunjavaju li obrazovne institucije ta tri uvjeta, moći će na osnovi odslušanog i položenog verificiranog programa upisivati nova zvanja polaznicima u radnu knjižicu”, istaknuo je Čavar, dodavši kako će se do ljeta ti uvjeti regulirati podzakonskim aktima. Osnova ovih zakonskih mjera u području koje se godinama reguliralo zastarjelim pravilnikom uvođenje je kvalitete pojačanim inspekcijskim nadzorom koja će imati ovlasti da u slučaju nepoštivanja uvjeta ustanovama za obrazovanje odraslih zabrani poslovanje na jednu do tri godine ili naplati kazne od 5000 do 20.000 kuna ako javna sredstva troši nenamjenski, čak i ako od polaznika naplati troškove za pohađanje programa koji su prethodno podmireni javnim sredstvima (države ili lokalne zajednice). Ustanovi također može biti izrečena prekršajna mjera zabrane izvođenja programa od jedne do tri godine. Obrazovanje odraslih obuhvaća programe kojima odrasli stječu ili dopunjuju znanja, vještine i sposobnosti vladanja jezicima, informacijsko-komunikacijskom tehnologijom, kreativnog izražavanja, ali i sudjelovanja u kulturnim i umjetničkim događajima, zatim obrazovanjem za poduzetništvo i menadžment, kao i za odgovorno bavljenje temeljnim građanskim pravima ili za očuvanje i zaštitu okoliša.

Radna knjižica
Sve je to unijelo nemir u škole stranih jezika, informatičke radionice koje pružaju usluge nadogradnje kompjutorskih znanja te druge obrazovne ustanove koje nude razne oblike izobrazbe odraslih. Kako kaže Hrvoje Balen, član Uprave Učilišta Algebra koje već dugi niz godina ima certifikat MZOS-a, postoji velik broj škola koje nemaju verificirane programe, a nude izobrazbu odraslih. “Kako se nakon odslušanog programa zvanje ne može upisati u radnu knjižicu, korisnici moraju sami procijeniti isplati li im se uložiti u takve programe ili ne”, tvrdi Balen, koji je i sam sudjelovao u izradi zakona. Svako ulaganje u vlastito obrazovanje može rezultirati jedino boljim poslom, kakav god tečaj ili školu polagali, dodao je. Zakon pak, napominje, verificira programe prema Nacionalnoj kvalifikaciji zanimanja, a rijetko prema potrebama tržišta rada, što će u budućnosti stvoriti velike konfuzije jer u njega nisu uvrštena nova zanimanja za kojima ima potrebe, a nisu uvrštena u redovan sustav obrazovanja.

Agencija za znanost i visoko obrazovanje

Agencija za znanost i visoko obrazovanje osnovana je Uredbom Vlade Republike Hrvatske 15. srpnja 2004., a s radom započinje 8. ožujka 2005. godine. To je nezavisna institucija Vlade RH čija je misija štititi javni interes u očuvanju standarda visokoobrazovnih kvalifikacija te trajno podupirati unapređenje kvalitete znanstvene djelatnosti i visokog obrazovanja. Zadužena je za pružanje stručne i administrativne potpore Nacionalnom vijeću za znanost (NVZ) i Nacionalnom vijeću za visoko obrazovanje (NVVO), Savjetu za financiranje znanosti i visokog obrazovanja te Odboru za etiku u znanosti i visokom obrazovanju. Unutar Agencije djeluju Nacionalni centar o akademskoj pokretljivosti i priznavanju inozemnih visokoškolskih kvalifikacija (ENIC) i TEMPUS ured. U studenom 2006. Agencija je dobila certifikat o usklađenosti s međunarodnom normom HRN EN ISO 9001: 2002.

Upravljanje energijom

Sve što vam treba za niže račune, veću energetsku neovisnost i dodatne prihode iz energije

Digitalna transformacija

Private GPT: Ključ sigurne i suverene umjetne inteligencije u suvremenom poduzeću

Službenicima obuka za ECDL standard

Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa i Ministarstvo pravosuđa pokrenuli se osnovnu edukaciju na području informatike i novih tehnologija, kojom će službenici ministarstava, pravosudni djelatnici i nastavnici osnovnih i srednjih škola steći Europsku računalnu diplomu ECDL. Od oko 1250 nastavnika informatike u osnovnim i srednjim školama njih 1000 do kraja 2005. godine steklo je ECDL certifikat, a svim nastavnicima i učenicima omogućen je pristup web aplikaciji za testiranje i stjecanje znanja temeljenog na ECDL standardu. U 2006. godini slijedi nastavak informatičkog opismenjavanja i certificiranja korisnika za ECDL, kako bi mogli koristiti sadržaje e obrazovanja, a uspostavljena je i infrastruktura za obrazovni portal “Hrvatski sustav za e-učenje”.