East point je za kratko vrijeme od trgovačke tvrtke postala industrijska kompanija, koja spada u vrh srbijanskih tvrtki. Njezin predsjednik Zoran Drakulić, svojedobno zaposlen u Geneksu, tada najvećem izvozno-uvoznom poduzeću u bivšoj SFRJ, za kojega je direktor Miodrag Savićević rekao da je “momak koji obećava”, u razgovoru za Poslovni dnevnik izjavio je kako pred Ist pointom tek predstoji krupan razvojni korak, koji će tu kompaniju učiniti gigantom u regijskim i europskim razmjerima. Glavne djelatnosti East pointa, prema kazivanju našeg sugovornika, jesu prerada bakra i proizvodnja robe od te kovine, trgovanje žitaricama i njihova prerada u finalne proizvode te riječni transport s flotom koja broji blizu 300 plovila. Za kratko vrijeme provedeno u političkom ozračju, kada se kandidirao za gradonačelnika Beograda, ostao je zapamćen po oštroj kritici na račun vladajuće političke strukture u kojoj je glavnu ulogu imala njegova Demokratska stranka Srbije, zbog čega je razočaran napustio političke vode i vratio se poslovima u kojima se snalazi kao riba u vodi.

Odakle potječe toliki optimizam s obzirom na nenaklonjenost vlasti, koja vas je omela da postane vlasnikom RTB Bora, a koji je pod dvojbenim okolnostima prodan rumunjskoj kompaniji Cuprom.
Mi još nismo odustali od kupnje RTB-a Bor. Obavljena transakcija je protupravna, što su utvrdili naši pravni savjetnici pa ćemo zaštitu svojih interesa tražiti na Vrhovnom sudu Srbije, a ako bude potrebno i pred odgovarajućim međunarodnim institucijama. Ne očekujemo da naša žalba, koju smo uputili Ministarstvu za privedu, bude povoljno riješena jer je dotično ministarstvo upleteno u sumnjivu prodaju RTB-a Bor.

U čemu vidite razloge za osporavanje prodaje RTB-a Bor?
Prvo, narušena su pravila objavljena na natečaju. Drugo, nelogično je da se jedan takav gigant prodaje kupcu kojemu se ne zna kupovna moć. Čudno je da mu je dano četiri mjeseca za uplatu ugovorene sume, kada je uobičajeni rok 15 do 20 dana. Iz cijelog posla ne vidi se koliko će ta transakcija stajati državu, koja se obvezala da sama sudjeluje sa 80 milijuna dolara u saniranju životnog okoliša. Ima dosta sumnjivih stavki u ugovoru. U završnoj fazi iz procesa je isključena Agencija za privatizaciju, a cijelu stvar su preuzela petorica vladinih ministara, članova DSS-a. Kao posledicu toga sada imamo prosvjede radnika, koji traže poništenje kupoprodajnog ugovora s Cupromom.

Zbog čega je vaša ponuda bila za 60 milijuna manja od Cupromove?
Mi smo poslije detaljnih analiza ponudili 340 milijuna dolara, a Cuprom, tek sada ispituje pravo stanje, pa će se naknadno saznati po kojoj će cijeni RTB Bor na kraju biti prodan. Nije isključeno da konačna cjena od 400 milijuna dolara bude korigirana na neki manji iznos. Posljedice toga snosit će srpska strana.

Imate li pouzdane informacije da su Vas vladajući krugovi omeli u kupnji RTB Bor?
Obaviješten sam kako je iz vladinih ministarstava vršen pritisak na upravu RTB-a Bor da mi ne smije biti dozvoljena kupnja. Unatoč tome vjerujem da bitka za RTB Bor za nas još nije izgubljena. RTB Bor predstavlja važnu kariku, koja je potrebna našoj kompaniji jer su tri naše tvornice oslonjene na njega. Dvije koje proizvode kabele, te valjaonica bakra u Sevojnu. Čak 80 posto naše proizvodnje vezane za bakar izvozi se i u tom pogledu smo drugi najveći izvoznik u Srbiji. Vrjednost godišnje proizvodnje naše valjaonice je 300 milijuna dolara, a planiramo njen kapacitet povećati sa sadašnjih 30 na 50 milijuna tona.

Šta će biti ako postanete vlasnikom i RTB-a Bor?
Tada ćemo u oblasti proizvodnje bakra biti najveći, a ostale tvornice sigurno opskrbljivati bakrom. Proizvodnju bakra u RTB-u Bor povećali bismo za nekoliko godina sa sadašnjih 13 na 120 tisuća tona, od kojih bi se 70 tisuća tona proizvodilo iz domaćih sirovina, a preostali dio iz uvoza. U naše dvije tvornice povećali bismo proizvodnju kabela sa 10 na 20 tisuća tona, a kupnjom novosadskog Novokabela, za što smo također zainteresirani, proizvodnju bismo povećali na 50 tisuća tona, što bi ukupnu vrijednost podiglo na 300 milijuna dolara.

Nedavno ste iznenadili javnost kupujući 257 riječnih plovila od austrijske i mađarske flote. Šta Vas je navelo na taj korak?
Naša je orijentacija da proširimo poslovanje i na druge djelatnosti iako je riječni transport usko povezan s našim drugim poslovima. Imali smo dosad 12 plovila kojima smo prevozili bakrenu rudu i žitarice, a s povećanjem flote moći ćemo pružati usluge i drugima. Naša flota radi punom parom, a pokušat ćemo je povećati kupnjom Jugoslavenskog riječnog brodarstva, koje ima oko 130 plovila. Zainteresirani smo i za kupnju tvornice umjetnih gnojiva u Prahovu u kojoj bismo proizvodnju povećali na 600 tisuća tona.

Što će biti ako Vas vlast spriječi u nakani da kupite JRB?
Sve je moguće, ali to neće omesti naš daljnji razvoj. Flota JRB prvenstveno je okrenuta prijevozu tekućih tereta, ali nas i to zanima. Neće biti tragično ako netko drugi kupi njihovu flotu. U nestabilnim ekonomskim prilikama odlučili smo da širenjem drugih poslova imamo izlaz za svaku situaciju.

OSIGURAJTE ULAZNICU

Još dva dana do Smart Industry 2026. – pogledajte tko su govornici

Kaić s velikom misijom

Ovaj mali brod čuva veliko blago koje ne smijemo izgubiti

Hoće li Vaša flota ploviti i drugim rijekama osim Dunavom?
Svakako. Tu mislim na Savu pa čak i na Dravu.

Znači li to da će te uspostaviti veće poslovne veze s tvtkama u Hrvatskoj?
Za tu suradnju je dosta prostora, pogotovu u metalurgiji, što je bilo karakteristično i u vrijeme postojanja SFRJ kada je srpska metalurgija bila upućena na hrvatsku brodogradnju. Naša plovila će ići do luka u Vukovaru, Sisku, Osijeku. Privrednici su uvijek bili za proširivanje veza između dvije zemlje. Sporazum o Cefti pruža još povoljnije uvjete. Što se nas tiče, konkurencije se ne plašimo, otvoreni smo za suradnju.

Hoće li zbog takve orijentacije trpjeti trgovina žitaricama, kojom se bavite veoma dugo?
Naprotiv. Trgovina žitarica ostaje i dalje jedna od naših glavnih delatnosti. U 2006. godini prodali smo 1,3 milijuna tona, a plan nam je da do 2009. godine tu količinu povećamo na 3,5 milijuna. U Konstanti imamo silos kapaciteta od sto tisuća tona, kojemu ćemo povećati kapacitet za još 80 tisuća tona. Pšenicu iz Ukrajine, Mađarske, Moldavije i drugih okolnih zemalja trasferiramo u države koje s njome oskudijevaju. Riječ je prije svega o Španjolskoj, Portugalu, Italiji i afričkim zemljama. Zahvaljujući pogodnostima od strane EU, na to tržište možemo izvesti neograničene količine pšenice. Zbog toga je taj posao za nas od velike važnosti.

Na srbijanskom tržištu je sve uočljivija Vaša orijentacija na preradu pšenice. Hoćete li preuzeti i naslov ‘najvećeg srbijanskog pekara’?
Kad već imamo pšenicu, razumljiv je naš interes za njenu preradu u brašno i finalizaciju u pekarske proizvode. Kupnjom poduzeća za proizvodnju kruha Klas i Beogradske pekarske industrije osvojili smo 30 posto tržišta u Beogradu, a u planu nam je da taj postotak postignemo na prostoru cijele Srbije, gradnjom proizvodnih kapaciteta, kao i 200 trgovina za prodaju kruha i drugih pekarskih proizvoda. U našim mlinovima proizvodimo 100 tisuća tona brašna godišnje. Plan je da 250 tisuća tona brašna plasiramo kroz pekarske proizvode.

Zašto onda rušite neke mlinove?
Riječ je o starim mlinovima, koji se nalaze na prostoru atraktivnom za druge poslove. Odlučili smo da na mjestu na kojemu se nalazio naš stari mlin uz Dunav podignemo atraktivni poslovno-stambeni kompleks na 70 tisuća kvadratnih metara. To je sada veoma isplativo ulaganje jer postoji velika potražnja za stanovima i poslovnim prostorima u Beogradu.

Vlast frizira ekonomske podatke

Zapažena je i Vaša kritika na račun vođenja ukupne ekonomske politike pa ste možda i zbog toga nepoželjni za sadašnju vlast?
Zahvaljujući prodaji domaćih poduzeća, vlast prikazuje ekonomske prilike boljima nego što jesu. Ministar Dinkić uvjeravao je javnost da republički budžet raspolaže sa 450 milijuna eura suficita, a ja sam tvrdio obratno. Sada je misija MMF-a potvrdila da deficit iznosi oko pola milijarde eura, što potvrđuje da sam bio u pravu, kao i mnogi domaći ekonomisti, ali trebao je doći netko sa strane da bi nam dao do znanja kako su ukupna ekonomska kretanja veoma nepovoljna. Srbiji s vanjskim dugom od 18 milijardi dolara prijeti dužnička kriza. Trgovački deficit iznosi 7 milijardi dolara, što je 62 posto BDP, a u vladi tvrde da nije veći od 40 posto. Javnost još ne shvaća da su ekonomske prilike vrlo teške. Privredom se, zapravo nitko ozbiljno ne bavi, što može izazvati katastrofalne posljedice.