Banke i Vlada još nisu sjele za stol po pitanju saniranja štete zbog prisilne konverzije švicarca, iako je dio njih u Washingtonu pokrenuo arbitražni proces pred Međunarodnim sudom za rješavanje investicijskih sporova o čemu razmišlja i Zaba, potvrdio je čelni čovjek banke Miljenko Živaljić u intervjuu Večenjem listu u subotu. “U ovom trenutku ne vodimo nikakve pregovore s Vladom vezano za doneseni zakon. Odnosi s Vladom, bez obzira radi li se o staroj ili novoj, za nas kao vodeću banku od iznimne su važnosti”, rekao je Živaljić. Dodao da će “i za slučaj pokretanja investicijskog spora problem nastojati rješavati u duhu partnerskih odnosa”.

Čeka se konačna šteta

Time je još jednom opovrgnuo da Zabin vlasnik, talijanski Unicredit, (zasad) nije među pokretačima arbitraže iako se vodeća banka obratila Ustavnom sudu. Procijeni trošak konverzije u Zabi je iznosio 1,56 milijardi kuna, a konačna brojka bit će poznata krajem ožujka kada istekne zakonski rok za za provedbu konverzije na koju se dosad odlučilo oko 90 posto klijenata. Konverzija je donijela gubitak vodećim kreditorima na tržištu, pad adekvatnosti kapitala za više od tri posto te smanjenje potencijala za kreditiranje. Sama Zaba imala je 519 milijuna kuna gubitka u 2015., iako je ostvarila dobre operativne rezultate i zadržala volumen kreditne aktivnosti.

Dobar smjer Vlade

“Banka će u skladu s propisanim rokom, do 30. ožujka izvijestiti Ministarstvo financija o svim učincima konverzije, te time dakako i o visini pretrpljene štete. Bilo bi dobro da Europska komisija i Ustavni sud RH u skorije vrijeme iznesu svoja pravna stajališta o ovom zakonu. Međutim, ako ne dođe do reakcije ni s jedne strane, bit će potrebno odlučiti o pokretanju arbitražnog postupka pri Međunarodnom centru za rješavanje investicijskih sporova u Washingtonu”, najavio je Živaljić.
O Vladi Tihomira Oreškovića ima riječi hvale: “U ovom trenutku mogu reći da sve upućuje na dobar smjer nove Vlade. To se vidi i kroz doneseni proračun, koji predviđa povećanje prihoda u visini rasta BDP-a, dok bi troškovi rasli sporije, što bi u konačnici trebalo rezultirati daljnjim smanjenjem deficita i usporavanjem rasta javnog duga”.