Kada početkom lipnja Boris Vujčić i službeno ‘preseli’ u Frankfurt na poziciju potpredsjednika Europske središnje banke, u fotelju guvernera Hrvatske narodne banke sjest će Ante Žigman, dosadašnji čelnik Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga (Hanfa). U fotofinišu višemjesečnih lobiranja prelomila je tako parlamentarna većina HDZ-a (i partnera) čiju je podršku naposljetku osigurao Žigman, a njegovo imenovanje formalno mora potvrditi Hrvatski sabor.

Za Žigmana će to značiti povratak u HNB iz kojeg je imenovan za šefa Hanfe 2018. Dvije institucije praktično su jedna preko puta druge u središtu Zagreba, no s obzirom na dominantno bankocentrični sustav i ulogu očuvanja stabilnosti cijena, središnja banka nesumnjivo ima veću “težinu” u regulatornom smislu. Kao i za Vujčića, i Žigmanu će to predstavljati krunu dosadašnje bogate karijere, no imenovanje dolazi u trenutku u kojem se inflacija i pitanje životnog standarda ponovno na velika vrata vraća kao goruća ekonomska tema.

Odluke u Frankfurtu

Tek što su stavljeni (relativno) pod kontrolu u eurozoni, rat na Bliskom istoku i skok cijena energenata, ponovno su rasplamsali inflatorne pritiske. Priča o smanjenju kamatnih stopa u Europi naglo je zaustavljena porastom godišnje inflacije na tri posto u travnju, dok je u rast cijena dosegnuo 5,4 posto u Hrvatskoj (mjeren harmoniziranim indeksom koji omogućuje) čime smo opet u neslavnom vrhu po tempu rastu cijena, nakon Rumunjske i Bugarske. Za nekoliko dana bit će objavljena inflacija u svibnju koja će vjerojatno u sličnom smjeru.

S obzirom na godine povišene inflacije i eroziju životnog standarda, koju je tek dijelom ublažio rast plaća, za pretpostaviti je da će i novog guvernera dočekati neugodna pitanja oko inflacije. Dosad su poruke s Trga hrvatskih velikana u tom kontekstu uglavnom išle u smjeru podcrtavanja da se monetarna politika oblikuje u Frankfurtu prema ekonomiji eurozone, a ne pojedinačnim članica, no za građane i tvrtke suočene s troškovnim valom, slaba je to utjeha.

Pritom nije zgorega za podsjetiti i na specifičnosti domaće ekonomije – hvatanje konvergencijskog vlaka s prosjekom eurozone koje podrazumijeva veću inflaciju zbog rasta cijena usluga, dobrim dijelom zahvaljujući i turizmu. U neslužbenim razgovorima što očekuju od novog guvernera, domaći ekonomisti uglavnom očekuju nastavak dosadašnje politike. “HNB je uvođenjem eura postao statističko-normativni ured za ECB. Sistemski najvažnije banke, što je kod nas 80 posto bankovnog sektora ionako je pod supervizijom Frankfurta, a monetarna politika fokusirana je na najveće članice, gdje je inflacija bitno niža nego kod nas pa je Hrvatska na suprotnoj strani ciklusa. Nama bi trebalo snižavanje kamatnih stopa”, kaže jedan ekonomist pod uvjetom anonimnosti. Također, naši sugovornici primjećuju da bi novi zamašnjak domaćoj inflaciji, uz standardno približavanje sezone i neizvjesnost na Bliskom istoku, realno mogao doći iz dva smjera, poljoprivrede i lokalne politike. Iduću sjetvu prati neizvjesnost cijena poljoprivrednih inputa – prvenstveno gnojiva, repromaterijala poput herbicida i energenata – čiji bi rast mogao pogrijati proizvođačke cijene u tom ključnom sektoru. U duljem horizontu, ističe naš sugovornik, pritisak stvara i lokalna država čiji su proračuni već lani značajno produbili planirane deficite, posebice na stavkama rashoda za plaće. Naš sugovornik to objašnjava na primjeru projekata JLS-a koji idu u smjeru podizanja kvalitete života (primjerice, komunalna uređenja, šetnice, itd.) i koji su financirani EU novcem, a dugoročno zahtijevaju održavanje iz lokalnih proračuna. “Za Hrvatsku to znači nastavak pritisaka na rast plaća i visoko opterećenje poreza na dohodak iz kojeg se financiraju JLS-i s efektom na inflaciju”, kaže.

Kruna karijere

Premda su svjetla reflektora posljednjih mjeseci bila usmjerena u Vujčićev odlazak u ECB što je univerzalno protumačeno kao kruna njegove karijere, dosta je interesa izazvalo i pitanje tko će ga naslijediti i test u kojoj mjeri je središnja banka gotovo desetljeće i pol od ulaska u članstvo EU neovisna od političkih ambicija vladajućih. U kuloarima su se najčešće spominjali viceguverner Michael Faulend i zamjenica guvernera Sandra Švaljek kojima se davalo najviše šansi, Faulendu kao glavnom “nositelju” projekta uvođenja eura bliskom Vujčiću, a Švaljek, osim stručnosti, i činjenica bi njezinim izborom Hrvatska dobila prvu ženu na čelu monetarne vlasti, poput Christine Lagarde u ECB-u. Među potencijalnim kandidatima spominjao se Zvonimir Savić, glavni koordinator za Nacionalni plan oporavka i otpornosti i osoba od povjerenja premijera Andreja Plenkovića te čelnica Podravke Martina Dalić.

U takvim uvjetima i Žigmanovo se imenovanje u konačnici uglavnom tumači “nastavkom politike stabilnosti koja je još jednu instituciju stavila pod jaču političku kontrolu vladajućih” aludirajući na činjenicu da nasljednik, premda neupitnih kvalifikacija, nije izabran iz redova “stručnjaka unutar kuće” što bi za HNB kao ekspozituru ECB-a bilo očekivan izbor, već odlukom politike.

model uspjeha

Nije problem u umjetnoj inteligenciji – problem je što kompanije još ne znaju što s njom

Nova valuta

Nova industrijska revolucija ne događa se u proizvodnji – nego u električnoj energiji