Žene se suočavaju s manjom podrškom u karijeri i s manje mogućnosti za napredovanje jer tvrtke pokazuju smanjenu predanost napretku žena, pokazala su europska i američka istraživanja o položaju žena u poslovnom svijetu. Hrvatska i EU zapošljavaju više žena nego korporativna Amerika, ali s Amerikom dijele jednako loš udio žena na menadžerskim pozicijama.
U godini kad globalni korporativni svijet slavi desetljeće napretka žena, Hrvatska ulazi u tehnološku revoluciju s rastućim brojem žena u ICT-u, za razliku od američke “polomljene razine” i europskog jaza u plaćama. Podaci McKinseyja i Europskog instituta za ravnopravnost spolova (EIGE) otkrivaju alarmantnu istinu: stagnacija je nova normala, a ambicija žena slabi.
Neplaćeni rad
Hrvatska je na 18. mjestu među 27 EU-a zemalja prema EIGE Indeksu ravnopravnosti spolova 2025., s ukupnih 63,4 boda (EU prosjek je 68,5 od 100). U domeni rada – ključnom za biznis – postižemo 70,9 bodova (EU: 72,2), ali to krije duboke pukotine: jaz u visini plaća od 14,7 posto, preopterećenje skrbi i samo 34,8 posto žena u menadžerskim foteljama. Drugim riječima, žene u Hrvatskoj su u prosjeku za 14,7 posto slabije plaćene od muškaraca, s time da je u privatnom sektoru veći jaz (15,8 posto) nego u javnom u kojem žene u prosjeku imaju 12,1 posto niže plaće bez obzira na pozicije koje zauzimaju, industrije, radno vrijeme i iskustvo.
Prema EIGE-u, stopa zaposlenosti žena u Hrvatskoj iznosi 60,4 posto (EU: 64,8 posto), muškaraca 70,1 posto (EU: 75,7 posto). Žene rade 37,5 sati tjedno, više od muškaraca koji rade 37,2 sati tjedno. Ovo nije loše, ali rodni jaz od deset postotnih bodova ostaje uporan. Dobri signali dolaze iz ICT-a: žene čine 22 posto radne snage, što je za šest bodova više u odnosu na 2015. Po menadžerskim pozicijama smo u EU prosjeku – 34,8 posto – što hrvatski biznis može pretvoriti u konkurentnu prednost u tehnološkom boomu.
Ipak, najveća razlika je u neplaćenom radu i skrbi za obitelj. Žene u Hrvatskoj troše tri sata i 30 minuta dnevno na djecu i kućanstvo, dok je prosjek EU-a za žene dva sata i 50 minuta, a muškaraca samo jedan sat 15 minuta. Ovo nije samo statistika – to je lanac koji vuče žene dolje, sprječavajući ih da grade profesionalne mreže i ambicije kao muškarci, ističu u Europskom institutu za ravnopravnost spolova.
Zbog jaza u plaćama žene u Europskoj uniji moraju raditi 15 i pol mjeseci da bi zaradile koliko muškarci za samo 12 mjeseci. Hrvatska je bolja od prosjeka, ali daleko od lidera. U Hrvatskoj naime žene trebaju 13,8 mjeseci rada da bi zaradile koliko njihovi muške kolege zarade u godinu dana. Slovenija, na primjer, ima najmanje razlike u plaćama muškaraca i žena, ali je slabija u drugim područjima (prije svega u moći), dok je Švedska s jazom od oko deset posto europski lider u jednakosti plaća.
Šire gledano, moć je slaba točka žena: hrvatske žene su postigle 52,3 boda, što je nešto niže od europskog prosjeka koji iznosi 57,3 boda. U Saboru je samo 21 posto žena, u Vladi tek neznatno više – 25 posto. U biznisu žene su u većoj mjeri prisutne, ali ne dominiraju jer je vrh rezerviran za muškarce.
I EU i Hrvatska imaju istu zastupljenost žena u menadžmentu (34,8 posto). Brojka je koja je već godinama stabilna i ne pokazuje značajan napredak usprkos svim proklamiranim politikama o ravnopravnom položaju žena i muškaraca u biznisu i usprkos tome što su žene bolje obrazovane (57 posto ih ima fakultetsku diplomu). Dok Hrvatska i EU bilježe stabilan udio žena u menadžerskim pozicijama, korporativna Amerika suočava se s alarmantnim trendom koji bi mogao biti upozorenje za nas. McKinsey upozorava: Korporativna Amerika gubi ambiciju žena – žene zauzimaju samo 29 posto najviših rukovodećih pozicija u kompanijama (tzv. C-suite uloge), isto kao i prošle godine, iako su na početku karijere gotovo izjednačene s muškarcima, odnosno 49 posto svih zaposlenika koji tek počinju raditi su žene. Iako su žene jednako posvećene svojim karijerama kao i muškarci, postoji jaz u njihovoj želji za napredovanjem. Prema ovogodišnjoj McKinseyjevoj studiji, samo polovica tvrtki daje prioritet napredovanju žena u karijeri i po prvi put postoji značajan jaz u ambiciji: Žene su manje zainteresirane za napredovanje od muškaraca.
Rješiv problem
No, žene “nestaju” na putu prema vrhu, i u Uniji i u SAD-u. Glavni razlog za taj pad je takozvana “polomljena razina”: na prvom koraku prema menadžerskim pozicijama promovira se samo 93 žene na svakih 100 muškaraca. “Vrijeme je za akciju prije nego što i mi izgubimo generaciju ambicioznih žena”, poručuju iz Europskog instituta za ravnopravnost spolova i dodaju: “Ambicija slabi tamo gdje manjka podrška. Oba svijeta gube fokus – Amerika raznolikost tima i uključenost žena, Europa moć.”
Poruka europskih stručnjaka za Hrvatsku glasi: “Hrvatska može eksplodirati zahvaljujući ICT-u, ali skrb o obitelji mora postati zajednička. Inače, nova generacija žena neće ‘stići do startne crte’. Potrebno je više sponzorstva i menadžerskih uloga za žene kako bi se zatvorio jaz između žena i muškaraca i ostvario ekonomski potencijal. “Kada žene dobiju istu podršku u karijeri kao i muškarci, taj jaz u ambiciji za napredovanje nestaje”, upozoravaju iz EIGE-a.
“Svi navedeni rezultati pokazuju kako je Hrvatska postigla značajni napredak i vidljive pomake u pojedinim područjima, međutim, nužno je i nadalje poduzimati kontinuirane mjere za ravnomjerniju raspodjelu skrbi, bolju zastupljenost žena u odlučivanju i smanjenje ekonomskih nejednakosti”, kažu u hrvatskom uredu za ravnopravnost spolova. Prema EIGE-u, ovo je rješiv problem, ali zahtijeva veća ulaganja u karijere žena u vrijeme kada ih brojne tvrtke možda umanjuju kao prioritetne.
