Imamo jedan od najboljih mirovinskih sustava u regiji i ponosni smo na to, namjera nam je i dalje ga razvijati. Pritom vidimo veliku važnost trećeg stupa. Međutim, u zadnje se vrijeme jako puno diskutira o drugom stupu u koji je kod nas dosad uloženo ili zarađeno otprilike desetak milijardi eura, i mi smo lideri u odnosu na cijeli niz drugih bivših socijalističkih zemalja.

Ne samo u veličini sredstava, nego i u uspješnosti upravljanja, istaknuo je Damir Grbavac, predsjednik uprave Raiffeisen društva za upravljanje obveznim i dobrovoljnim mirovinskim fondovima, gost Euromoney konferencije u Beču, gdje je sudjelovao na panel diskusiji o upravljanju institucionalnom imovinom u srednjoj i istočnoj Europi. Pozvan je upravo kao predstavnik uspješno reformiranog mirovinskog sustava, no u međuvremenu je ta tema u Hrvatskoj postala prilično "vruća", nakon što je Most plasirao ideje o "zamrzavanju" drugog stupa, premda je u programu s kojim je išao na izbore spominjao upravo suprotno – njegovo jačanje.

"Blokiranje doprinosa u mirovinskim fondovima, a sutra možda i nacionalizacija ili poludobrovoljno uzimanje sredstava koja su sad na računima naših članova i njihova su osobna imovina, znači zapravo uzimanje neke vrste kredita od naše djece i od mladih ljudi koji sada uredno, sukladno zakonu, ulažu jedan dio svojeg osobnog dohotka u fond za buduću mirovinu", otvoren je Grbavac. Kaže da sada netko želi uzeti tu našu imovinu i obećava isplate mirovina iz izvora koji su sve problematičniji u budućnosti, upravo zbog demografskih i ekonomskih očekivanja u Hrvatskoj. Sustav u kojem se sredstva koja mi uplaćujemo u doprinose isplaćuju umirovljenicima, pokazuje se sve više neodrživ u budućnosti, a upravo mirovinska štednja na mirovinskim računima učinit će ga održivim jer Hrvatska već sad ima značajan iznos koji raste i služi za buduće mirovine.

Znači, mi bismo uzeli zajam od naše djece, od sadašnjih članova mirovinskih fondova s obećanjem da ćemo ga jednog dana vratiti. No, s obzirom na ekonomska i demografska kretanja, možemo reći da će taj zajam vrlo vjerojatno biti nenaplativ – loš kredit – zaključuje mirovinski stručnjak. Podsjeća da smo od početka reforme imali solidan povrat na imovinu u mirovinskim fondovima, 5,9 posto, što je uz nisku inflaciju oko 3,5 posto realno i – duplo više od očekivanja na početku reforme 2002. godine.

"Optuženi smo da previše ulažemo u državni dug, ali nema dobrih i adekvatnih domaćih projekata i izdavača, slaba je likvidnost domaćeg tržišta kapitala. Iako smo strateški htjeli uložiti u dobre infrastrukturne projekte, tražili smo da se to regulira i zakonski, zbog javnog mišljenja odbijena je monetizacija duga autocesta", kazao je Grbavac na panelu poručivši da prate sve što se događa u zemlji i najveći su potencijalni investitor, no projekti moraju imati dva efekta – solidan prinos koji ide u korist članovima fonda i potporu rastu novog zapošljavanja.

"Takav projekt mogla je biti monetizacija autocesta, ali sutra to mogu biti i ulaganja u energetske i druge projekte u zemlji. Znači, mi smo otvoreni za dobre projekte", poručio je Grbavac.  U raspravi o upravljanju imovinom u regiji predstavljeni su i modeli drugih država, od Rumunjske koja je siromašna, ali ima visoke stope rasta, do Poljske koja je napravila ekstreman potez pretvaranjem obveznica u vrlo rizične mirovinske fondove, a da njihovi menadžeri nisu imali nikakav utjecaj na to. Takvi mirovinski fondovi imaju u imovini i po 89 posto dionica, što je potpuno neprimjeren rizik za mirovinski fond.