Zdravstveni sustav u Hrvatskoj u ovoj je godini potrošio 3,6 milijardi kuna više nego prije dvije godine, zbog čega je jedan od sustava koji bilježi najveći rast proračunske potrošnje (zdravstvo je potrošilo 23,4 posto ukupnoga državnog proračuna u 2009.)

Stoga u osmišljavanju mjera smanjenja proračunskih rashoda važno mjesto zauzimaju upravo mjere za zdravstveni sustav, istaknula je Ana Pavičić-Kaselj iz Instituta za međunarodne odnose (IMO) na savjetovanju Udruge poslodavaca u zdravstvu. Stoga će Institut pokrenuti projekt ekonomskih istraživanja u sektoru zdravstva u Hrvatskoj u suradnji sa slovenskim Institutom za ekonomska istraživanja u zdravstvu (INERHC), čiji je direktor Aleš Živkovič predstavio rezultate dosadašnjih analiza provedenih u Sloveniji. Živkovič je upozorio da je raspodjela sredstava u slovenskom sustavu zdravstva vrlo problematična, i to u područjima koja se mogu usporediti s hrvatskim zbog međusobne sličnosti sustava, poput financiranja zdravstvenog osiguranja, obračuna plaća zdravstvenih djelatnika na temelju postojećega kolektivnog ugovora, bolničkog poslovanja, financiranja lijekova te interakcije farmaceutske industrije i zdravstvenog sustava. Slovenski Institut tako je dokazao da se oko 15,5 mil. eura godišnje gubi kroz pad produktivnosti zdravstvenih djelatnika zbog dolaska farmaceutskih stručnih suradnika (akvizitera) u njihove ordinacije u svrhu promocije lijekova. Osim izravnog povećanja troškova, takva praksa dovodi i do produženja liste čekanja i precijenjenosti lijekova. U Sloveniji na tržištu postoji oko 400 farmaceutskih akvizitera, a neslužbeni izvor govori da ih je u Hrvatskoj između 800 i 1000. Živkovič i Pavičić-Kaselj najavljuju izračun toga gubitka za Hrvatsku.

Neiskorištenost kapaciteta dijagnostičkih uređaja (CT, magnetska rezonanca i ultrazvuk) Sloveniju godišnje stoji 33 mil. eura koliko bi se moglo zaraditi da ih se iskoristi kroz dodatnu naplatu ili privatno osiguranje, a razlike u korištenju uređaja između bolnica su goleme. Prosječna stopa iskorištenosti CT-uređaja iznosi 35%, magnetske rezonance 74%, a UZV-a 39%. Samo od korištenja CT uređaja moglo bi se dodatno zaraditi 28 mil. eura. Živkovič nadalje tvrdi da je tržište i financiranje lijekova u Sloveniji vrlo netransparentno te smatra da je hrvatska politika lijekova mnogo bolja od slovenske. Zbog politike cijena lijekova generici su u Sloveniji preskupi za oko 50 mil. eura, odnosno za oko 12%. U Sloveniji je netransparentno i uvrštavanje lijekova na listu, odnosno financiranje lijekova iz javnog sustava koji ne obuhvaća kriterije troškovne učinkovitosti. Pavičić-Kaselj smatra da je s obzirom na provedena ekonomska istraživanja na području slovenskoga zdravstvenog sustava, moguće povući paralele na hrvatsko zdravstvo te kvantificirati spomenute troškove i propuste na temelju kojih bi se donijele mjere za strateško dugoročno upravljanje zdravstvenim sustavom i postavili temelji za učinkovitu reformu zdravstva.