Izmjenama i dopunama Ovršnog zakona ovršni postupak pojeftinjuje, ali će se istovremeno kontinuirano povećavati broj ovršenika. Naime, vjerovnici će zbog manjih troškova biti motivirani i ranije i u većem broju nego dosad pokretati sudske postupke, što će uzrokovati dodatnu preopterećenost već ionako zatrpanih sudova te ujedno, i dulji red naplate i ukupno zaduženje na Fini.

Na nove rizike sistemskog karaktera ukazuje se u analizi ovršnih izmjena (nakon provedenog e-savjetovanja u kojem je 100-tinjak pristiglih komentara) profesorice Aleksandre Maganić s Pravnog fakulteta u Zagrebu, u kojoj se tvrdi da ni sami dužnici neće biti motivirani plaćati dugovanja kroz izvansudski postupak, jer im se troškovi u ovršnom postupku neće značajno povećavati.

“To će dodatno negativno utjecati na kulturu plaćanja koja dugoročno utječe i na usporavanje gospodarstva i na privlačenje investicija. Tko će biti motiviran za ulaganje u Hrvatskoj, ako nije siguran hoće li i kada moći naplatiti isporučenu robu i usluge?”, pita se Maganić.

Ne smije biti socijalna mjera

Kao i kod ranijih zakonskih izmjena ponovno se ističe ključna poruka struke, a to je da rješenje za blokirane građane ne treba tražiti u Ovršnom zakonu, odnosno kad se rasvijetli zašto ljudi ne plaćaju, nužno je kreirati socijalne mjere.

Trenutačne izmjene OZ-a, tvrdi ova profesorica, ne mijenjaju poziciju blokiranih čije su oči uprte u Ovršni zakon: za stare ovrhe ove izmjene ne vrijede (nema retroaktivne primjene), dok za potencijalne nove ovršenike neće biti od koristi jer ih vode u parnice, umjesto da se podupire dobrovoljno plaćanje i u tom smislu ojača sustav izvansudske nagodbe.

Također, iako se smanjuju troškovi javnih bilježnika i odvjetnika, ne predviđa se smanjenje troškova Fine koji nisu zanemarivi te će neprovođenjem korekcija država nastaviti taj trošak prebacivati na dužnika.

“Visina troškova ovršnog postupka se u javnosti kontinuirano problematizira, no u Hrvatskoj su oni u prosjeku drugih europskih zemalja – primjerice, Njemačka i Austrija smatraju da ovrhe moraju biti skupe kako bi potaknule dužnike na plaćanje u izvansudskom procesu”, pojašnjava Maganić dodajući da je osnovni cilj OZ-a prisilno ostvarenje tražbine u što kraćem roku, kao i uspostava financijske discipline, zbog čega se ne može “nekritički promatrati kao socijalna mjera i sredstvo kojim se štiti dužnika – prije svega, zakon je tu da zaštiti vjerovnika i takva je praksa prisutna u gotovo svim zemljama u Europi”.

SAFU

Ne traže se samo stručnjaci: Evo što danas čini razliku u uspješnoj organizaciji

Zelena revolucija

Pametno rješenje za zdraviju prehranu – znate li što je?

U uvjetima nastavka prakse sustavnog otežavanja položaja vjerovnika, za novo i načelno dobro rješenje kao što je uvođenje elektroničkih obrazaca i e-komunikacija, Maganić navodi da ona mora biti i sveobuhvatna, kako bi bila brza i učinkovita.

To znači da mora pokrivati sve aspekte i faze ovršnog postupka, dok sustav mora biti “tako napravljen da može učinkovito podržati veliki broj ovršnih postupaka i veliki broj korisnika”.

Upitan učinak e-komunikacije

“Prednosti potpune e-komunikacije su velike, no neupitna je detaljna razrada svih aspekata u kojima ju je potrebno primijeniti. Prema praksi parničnog postupka, e-komunikacija se svodi na ‘upload’ pdf obrazaca i preuzimanje pojedinačnih dokumenata iz sustava.

Nije razvidno hoće li se ovim izmjenama sustav dodatno razviti ili će se samo preuzeti navedeno rješenje koje nije primjenjivo na sustav masovnih ovrha, gdje se u jednom navratu donosi veliki broj rješenja o ovrsi te će se na navedeni način postupci samo usporiti”, upozorava Maganić.

Kako se ovim izmjenama želi poboljšati i sustav izvješćivanja građana – nakon dva neuspješna pokušaja, dostava rješenja će se provoditi putem oglasne ploče i slanjem obavijesti ovršeniku u poštanski sandučić i osobni korisnički pretinac e-građani, Maganić upozorava na znakovite podatke Fine.

Od pokretanja usluge e-Blokade za građane do kraja rujna ukupno je njih 16.454 barem jednom pristupilo aplikaciji e-Blokade putem e-Građani te je 9167 građana tako preuzelo barem jedan dokument koji se odnosi na provedbu ovrhe. Drugim riječima, građani sustav ne koriste pa je pravo pitanje “zašto se računa da će tim kanalom dužnici imati bolji uvid u svoju situaciju”.