Ravnateljica Porezne uprave Nada Čavlović Smiljanec podnijela je ostavku. Previše izbora realno baš i nije imala u situaciji kad je u okviru istrage stopiranja ovrhe nad osječkim OLT-om policija USKOK-u protiv nje podnijela kaznenu prijavu zbog "trgovanja utjecajem", a USKOK je prijavu i prihvatio rješenjem o otvaranju istrage.

Cijela priča duboko je prožeta politikom i unutarstranačkim sukobima u SDP-u, pa će i skori izbor nove čelne osobe središnjeg ureda Porezne uprave teško proći bez spekulacija vezanih uz frakcijske podjele koji se u zadnje vrijeme najčešće personificiraju u zategnutim odnosima premijera Zorana Milanovića i ministra financija Slavka Linića. Kad čelni čovjek neke institucije odstupi naglo, zbog izvarednih okolnosti, nekako se nameće da njegovu funkciju preuzme netko iz tog sustava, najlogičnije dotadašnji mu zamjenik. U slučaju šefice Porezne, nakon što je Vlada uskoro i službeno razriješi dužnosti, tom se logikom kao nasljednici ili barem privremeni v.d.-i nameću Tomislav Kralj, koji je i dosad slovio za glavnog operativca PU, te Josip Lozančić. No hoće li se izbor voditi takvim ključem, veoma je dvojbeno, posebice u slučaju Kralja. Kao što se već dulje vrijeme govori da između Smiljanec i šefa joj Linića ne vlada odnos povjerenja nego trpljenja 'zbog viših interesa', slično vrijedi i za relaciju Smiljanec-Kralj. 

Točnije, to je (barem prema van) vrijedilo donedavno, jer se Smiljanec na pressici povodom ostavke požalila na "stalna podmetanja i opstrukcije" od pojedinaca iznutra, odnosno iz Ministarstva financija. Ministar Linić je, doduše, kao i u slučaju Šegon nešto ranije, nakon policijske kaznene prijave u konkretnom slučaju postupanja centrale PU stao u njezinu zaštitu izjavom i priopćenjem. No, Smiljanec je koji dan kasnije ipak 'napakirala' šefu naglašavajući kako je jako iznenađena informacijama da je "ministar imao kontakta s ljudima koji su pod policijskom istragom". Za razliku od njega, osječkog tajkuna Željka Biloša (također pod istragom) ona, kaže "ne zna i nikad ga nije vidjela". Doduše, u smislu vlastite obrane i alibija to zapravo ne znači ništa. Premda Smiljanec negira inkriminaciju koja joj se pripisuje, a zbog čega je navodno proračun oštećen za oko 12 milijuna kuna, upućeni kažu kako se policija i USKOK, kad se na udaru optužbi nađu visokopozicionirane osobe iz vlasti, ne odlučuju lako na kaznene prijave. "Na to se odvažuju tek kad imaju veoma jake dokaze, a ne tek indicije", neslužbeno će jedan od poznavatelja procedura istražnih tijela.

Premijer Milanović je komentirajući slučaj Smiljanec istaknuo upravo da tek treba pružiti jake dokaze, no usput je upozorio i DORH kako si je možda "i nesvjesno na leđa natovario ogroman posao utvrđivanja odgovornosti za milijarde nenaplaćenih poreznih potraživanja države" koje su se godinama gomilale, kao i prateće kamate. Milanović je s tim u vezi najavio i domaće zadaće trima ministarstvima. Ide li to premijer u novi 'clean start' čiji su nalazi u vezi s ostavštinom bivše vlasti, uključujući i neplaćene dugove, Vladi već odavno isporučeni? Uostalom, oko tih dugova uporno se radi fama kao da su se oni stvorili preko noći, a ne se slagali puna dva desetljeća. Brojke su u tom pogledu jasne: za mandata Vlade Ivice Račana dugovi državi narasli su za nešto manje od 14 milijardi kuna, a potom su se za dva mandata HDZ-ovih koalicija podebljali za više od 27 milijardi.

Ukratko, i za nekadašnje SDP-ove koalicije i za dviju HDZ-ovih u prosjeku se godišnje taložilo (dodatnih) po 3,5 milijarde kuna dugova. Prema nalazima Državne revizije, u 2008. u odnosu na 2007. prirast tih dugova bio je 3,8 milijardi, u 2009. za više od 5,6 milijardi, 2010. godina 'dodala' je 4 milijarde, a 2011. su očito pojačani pritisci naplate poreza pa su dugovi državi porasli za 2,3 milijarde kuna. Činjenica je da je dolaskom Kukuriku koalicije na vlast prvi put zabilježen pad nenaplaćenih poreznih dugova, i to za gotovo 4,9 milijardi kuna. No, kako se ističe u izvješću Državne revizije, to je ponajprije posljedica – otpisa dugova, odnosno pokretanja postupka brisanja 21.000 tvrtki dužnika iz sudskog registra. Može se postaviti pitanje je li trebalo ranije krenuti u otpise i brisanja tvrtki mrtvaca, no teško da bi takva objašnjenja premijera mogla učiniti zadovoljn(ij)im. Sve u svemu, uz stanje u gospodarstvu kakvo jest, Vlada ima većih prioriteta od ponavljanja gradiva o nenaplaćenim porezima i drugim državnim potraživanjima.

Mandat za zaborav, obilježen listom srama

Sada već bivšu šeficu Porezne uprave pamtit ćemo po tome što je za njenog mandata provedena fiskalizacija, a objavljena je tzv. lista srama, popis dospjelih i neplaćenih dugova fizičkih i pravnih osoba. Konkretniju ocjenu njene polovice mandata teško je dati, osim što valja zamijetiti da se politika često miješa u izbor prvog poreznika.Nada Smiljanec Čavlović je doduše od 1994. do 2008. radila u virovitičkoj Poreznoj upravi, gdje je zadnjih par godina bila i načelnica Odjela za utvrđivanje poreza i doprinosa. Međutim, za njen je izbor bilo važno i to što je od 2008. do 2011. bila saborska zastupnica SDP-a, a također je i predsjednica GO SDP-a u rodnoj Virovitici. "Osim toga što je politički podobna, dugo je bila izvan priče. A politika se previše petlja u rad Porezne uprave. Neki mladi inspektori zato su nakon dvije godine službe već promovirani u načelnike odjela", rekao nam je dobar poznavatelj prilika, pod uvjetom da ostane anoniman. Upravo zato jer je dugo bila van sustava, Nada Smiljanec Čavlović morala se pouzdati u zatečene kadrove Porezne uprave, nije u sustav uvela svježu krv. Ipak, početkom 2013. zbog summnje u zlouporabu ovlasti razriješeni su i privremeno premješteni njen zamjenik Zlatko Fabijančić, te još osmero visokopozicioniranih osoba, a među kojima čak petero pomoćnika ravnateljice. Mediji su tada špekulirali da su maknuti zato jer su zainteresiranima dojavljivali kada porezni inspektori kreću u porezni nadzor. Novinari su najviše pisali o Anđi Redžić, pomoćnici ravnateljice za strategiju i razvoj, koja je postala članica skupine za izradu Zakona o predstečajnim nagodbama. Što se tiče osječkog OLT-a, koji je ravnateljicu Porezne uprave koštao pozicije, Porezna je trebala blokirati račun te tvrtke, ističe naš sugovornik. Međutim, taj slučaj nije neka iznimka. "U masu slučajeva Porezna uprava nije blokirala račun niti je pokrenula stečaj tvrtke u kojoj je to trebalo učiniti. Zašto? Pa razlozi su razni, a jedan je krajnje banalan- Porezna za to nema novca, jer se otvaranje svakog stečaja plaća. O otvaranju stečaja u velikim tvrtkama ionako odlučuju političari, a ne Porezna uprava. Zato su i smiješne rasprave o tome da li se politika miješa u rad poreznika". (S. Paparella)