Adria čelik, bivša Željezara Split, od ljetos u vlasništvu njemačkog Techcoma, ima problema s plasmanom svojih proizvoda u Alžir jer se Hrvatska kao svježa članice Europske unije (EU) zaboravila formalno upisati u sustav tijela carinske uprave Alžira.

Stoga još ne uživa povlastice Euromediteranskog sporazuma o pridruživanju između Europske zajednice i Alžira kojim je, među ostalim, predviđena preferencijalna stopa carine za uvoz robe podrijetlom iz Europske unije u Alžir. Maksym Semeniak, prokurist Adria čelika, u intervjuu za Poslovni dnevnik kaže kako su njihovi proizvodi stoga nekonkurentni u odnosu na druge željezare iz EU. Alžirsko tržište vrlo je važno za Adria čelik: samo su u lanjskom prosincu tamo izvezli 10.000 tona čeličnih šipki, odnosno šest tisuća tona manje nego u Hrvatskoj tijekom cijele prošle godine.

Jeste li ulaskom Hrvatske u EU osjetili povećanje izvoza?
Adria čelik primarno je izvozno orijentirana kompanija jer hrvatsko tržište može apsorbirati samo manji dio kapaciteta naše proizvodnje. Ulazak Hrvatske u EU učinio nas je konkurentnima na tom tržištu, kao i tržištima Mediterana. 

U koje zemlje najviše izvozite i koliko?
Primarno nam je tržište Mediterana, koje je trenutačno vrlo živo, s velikim brojem građevinskih projekata. To za sobom vuče i velike aktivnosti konkurencije, posebice iz Španjolske, Italije, Portugala. Posrijedi su tržišta koja imaju manji transportni trošak od nas. Proizvodimo dvije vrste proizvoda: čelične gredice i čelične šipke. Velika tržišta su nam Turska, u koju smo prošle godine izvezli 35.000 tona čeličnih gredica, te Egipat, gdje smo izvezli 5000 tona. Alžir nam je tržište goleme važnosti jer smo samo u prosincu prošle godine ondje izvezli 10.000 tona čeličnih šipki. A u Hrvatskoj smo cijele godine prodali ukupno 16.000 tona. Trenutačno nam tržište čeličnih gredica nije naklonjeno jer ovisi o cijeni dolara, što pogoduje Rusiji i Ukrajini kao velikim proizvođačima, a mi sirovine kupujemo u EU u eurima, pa nismo konkurentni cijenom.

Znači, Alžir vam je obećano tržište?
Još ne posve. Zbog nedostatka formalnog upisa RH kao države članice EU u sustav tijela alžirske carinske uprave, uvozna dobra iz Hrvatske i dalje podliježu uvoznoj carini unatoč postojanju Euromediteranskog sporazuma o pridruživanju između Europske zajednice i Alžira, kojim je, među ostalim, predviđena preferencijalna stopa carine za uvoz robe podrijetlom iz EU. Stoga naši proizvodi nisu konkurentni na alžirskom tržištu u usporedbi s proizvodima ostalih ponuditelja iz država članica EU, što uvoz naših proizvoda čini nemogućim. Kako je gospodarska situacija u Hrvatskoj, kao i na nama važnim tržištima u regiji, izuzetno teška, ovisimo o izvoznim tržištima, pogotovo o alžirskom, kako bismo održali proizvodnju i osigurali trenutačnu razinu toliko važnih radnih mjesta. 

Veći broj multinacionalnih čeličana napustio je zbog krize željezare u zemljama bivše Jugoslavije. Imaju li ovdašnje željezare perspektivu?
Na području bivše Jugoslavije nema potrebe za tolikim brojem željezara jer nema dovoljno potrošnje. Tvornice su imale radijus primarnog tržišta 350 km. Svaka tvornica mora pronaći svoje rješenje. Opcija je uvođenje novog proizvoda i modernizacija, ali to zahtijeva velika ulaganja, od 10 do 50 milijuna eura. Mi radimo regionalno, to je naša strateška orijentacija. Oporavak svjetskoga tržišta nije nastupio jer nema sporazuma između dobavljača sirovina (rabljenog željeza) i kupaca. Metalurgija između dvije vatre: dobavljači traže višu cijenu sirovine, a kupci nižu cijenu. EU ne brani svoje tržište sirovina, što negativno utječe na metalurgiju. Država bi trebala odrediti limit otpada koji se smije izvesti iz EU, to bi potaknulo metaluršku proizvodnju. Turska je, primjerice, donijela stratešku odluku da želi biti proizvođač čelika unatoč visokoj cijeni struje i plina. Uveli su subvencije, zabranili izvod željeznog otpada te otkupljuju otpad iz EU. 

Nedavno se nekolicina radnika Adria čelika požalila zbog nepoštovanja radnih prava. Potpisuju li i dalje ugovore na mjesec dana?
Poštujemo Zakon o radu i nastojimo dati najbolje uvjete. Za početak, dobra je stvar što smo uopće uspjeli pokrenuti proizvodnju. Naš je glavni problem nedostatak kontinuiteta tržišta i stalne razine proizvodnje. Problem s izvozom u Alžir je za nas vrlo ozbiljan jer nam onemogućuje planiranje proizvodnje u punom kapacitetu, što ugrožava radna mjesta u tvornici. Imamo 301 radnika. Tu su i svi naši dobavljači, a 80 posto njih su hrvatske tvrtke. 

Ima li još prostora za ulaganje u Adria čelik ili je investicijski ciklus za vas završio?
Ulažemo u znanje i novu tehnologiju. Techcom, vlasnik Adria čelika, inženjerska je tvrtka za industriju čelika. Planiramo ulaganje još najmanje 15-20 milijuna eura u tehnologiju i stručno osposobljavanje, zaštitu na radu, zaštitu okoliša i socijalnu sferu. Želimo biti među top 10 europskih željezara. Važno je da dobijemo razumijevanje i potporu države. Zlatno doba željezara bilo je 2006.-2007. i davno je iza nas. Hrvatska se mora otvoriti proizvodnji i stimulirati je.

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

ZELENO GOSPODARSTVO

‘Prihode od tradicionalne djelatnosti ulažemo u obnovljive izvore energije’

Rusija, EU

Može li zaoštravanje odnosa Rusija-EU utjecati na vas?

U načelu ne može. Rusija ima svoje tržište i nije konkurentna u EU zbog poreza. Ukrajina je u teškoj situaciji, ulagači žele rasprodati lager, pa mogu biti cjenovno agresivni na Mediteranu. Čak i uz dodatni porez od 15% nude nižu cijenu.