Upravljanje biootpadom u Hrvatskoj ulazi u razdoblje u kojem improvizaciji više nema mjesta. Razlika između zakonskih odredbi i onoga što se događa na terenu ostaje mjerilo zrelosti sustava. U toj razini zrelosti presudnu ulogu ima struka i otvorenost Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije prema suradnji stvaranja okvira u kojem su konkretni pomaci mogući.
U Hrvatskoj, kao i u većini europskih država, sektor gospodarenja biootpadom temelji se na jasnim pravnim obvezama, definiranom nizu ciljeva i rokovima te očekivanim učincima koji se mjere na godišnjoj razini. Međutim, standardna je zamka svesti uspjeh na broj donesenih akata, a ne na rezultate koje ti akti omogućuju. Provedba je prostor istine.
Ondje gdje se zakon i praksa sustavno mimoilaze, nastaju kašnjenja, neizvjesnost i troškovi koji na kraju pogađaju jedinice lokalne samouprave, komunalna društva, investitore, ali i građane. Upravo zato glas struke ima funkciju korektiva sustava – ne korektiva koji ruši, već koji usklađuje. Hrvatska udruga kompostana nastala je iz potrebe da se operativno iskustvo kompostana pretoči u artikuliran doprinos javnim politikama. Kada se znanje i praksa objedine nastaju argumenti koji su primjenjivi i mjerljivi. U takvim okolnostima udruga prestaje biti promatrač, a postaje partner.
Uloga strukovnih udruga nije zamijeniti zakonodavca, već smanjiti jaz između onoga što bi propis trebao postići i onoga što sustav stvarno može provesti. To podrazumijeva tri obveze. Prvo, poznavanje europskih i nacionalnih okvira te razumijevanje kako se preklapaju s lokalnim kapacitetima i specifičnostima. Drugo, uvid u tokove biootpada, logistiku, troškove i tehnološka rješenja od odvajanja na izvoru do obrade. Treće, sposobnost da se sve navedeno pretoči u prijedloge koji su razumljivi, provedivi i vremenski realni.
Dijalog je imperativ
U protekloj godini Hrvatska udruga kompostana razvila je upravo takav pristup. Kroz aktivno sudjelovanje u izradi nacrta podzakonskih akata u radnim skupinama Ministarstva poljoprivrede, upozoravanja na nedorečenosti u tumačenju pojedinih odredbi te razmjenu podataka i primjera s članicama i partnerima iz European Compost Networka, uspostavljen je ritam rada u kojem se problemi identificiraju dovoljno rano da njihovo rješavanje bude dio izrade akta, a ne naknadno saniranje posljedica. Ta promjena ritma ima stvarne posljedice: manje neizvjesnosti u pripremi investicija, jasnije konture budućih obveza, bolju zaštitu okoliša, kvalitetniji kompost za poljoprivrednike i pravnu sigurnost za investitore.
Vrijedi istaknuti da Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije pokazuje spremnost na uključivanje struke u proces izrade propisa. Takav pristup, koji se temelji na dijalogu i pravodobnom uključivanju operativnih znanja, važan je zaokret prema provedivim i stabilnim rješenjima. Kada se nositelji javnih politika oslone na iskustvo onih koji zakon provode svaki dan, smanjuje se broj nepredviđenih situacija i ubrzava prijelaz s formalnog usklađivanja na stvarne rezultate.
Sustav gospodarenja biootpadom karakteriziraju četiri povezana izazova. Prvi je normativna koherentnost: propis mora biti dovoljno precizan da vodi praksu, ali dovoljno jasan da ne proizvodi kontradiktorne interpretacije među nadležnim tijelima. Drugi je infrastruktura: bez kompostana, odgovarajućih vozila i opreme, odvojeno prikupljanje ostaje na razini dobre namjere. Treći je operativna disciplina: tokovi materijala i kvaliteta ulaznog biootpada određuju kvalitetu proizvoda i ekonomiku obrade. Četvrti je ponašanje korisnika: edukacija mora biti kontinuirana, mjerljiva i usmjerena na promjenu navika, ne na jednokratne kampanje.
Glas struke intervenira na sve četiri točke. U normativnom dijelu struka može upozoriti gdje definicije stvaraju operativne zastoje i predložiti formulacije koje uklanjaju dvojbe. U infrastrukturnom dijelu može dati realistične vremenske i financijske okvire, kako bi odluke o investicijama bile razborite i usklađene s planom prikupljanja. U operativnom dijelu može standardizirati prakse i kriterije kvalitete, čime se smanjuje rasipanje resursa i povećava kvaliteta izlaznog proizvoda. U segmentu ponašanja korisnika struka može predložiti modele stalne edukacije s jasnim pokazateljima učinka.
Uloga Hrvatske udruge kompostana je objediniti ta iskustva i učiniti ih dostupnima zakonodavcu i javnim institucijama u formi koja je konstruktivna i pravodobna. Time se smanjuje rizik donošenja akata koje je teško provoditi i povećava stabilnost planiranja na razini gradova i općina. Otvorenost Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije da takav doprinos prihvati i uključi u proces izrade pravnih rješenja važan je iskorak – ne zato što udruga treba institucionalnu potvrdu, nego zato što taj odnos stvara predvidljivost koja je nužna za ulaganja i operativnu stabilnost.
Stručni dani Hrvatske udruge kompostana, koji će se 23. i 24. listopada održati u Osijeku i Baranji, zamišljeni su kao radna platforma na kojoj se zakonodavni, tehnički i financijski izazovi razmatraju istodobno. Sudjelovanje predstavnika Ministarstva, komunalnih društava, privatnog sektora i akademske zajednice ima jasan cilj: uskladiti očekivanja, rokove i kriterije te identificirati prepreke koje se mogu otkloniti izmjenom prakse, a koje zahtijevaju normativnu intervenciju. Takvi skupovi nisu konferencijska forma, već alat upravljanja promjenama.
Važno je naglasiti i europski kontekst. Države koje u gospodarenju biootpadom ostvaruju stabilne rezultate oslanjaju se na stalni dijalog između ministarstava, lokalnih jedinica i operatera te na jasne, mjerljive pokazatelje. Hrvatska udruga kompostana, kroz suradnju s European Compost Networkom, prenosi relevantna iskustva i standarde, ne kao gotova rješenja, već kao referentne točke za prilagodbu hrvatskoj stvarnosti. Takav pristup umanjuje rizik od prenagljenih odluka i pomaže da se u javnom prostoru razlikuje kratkoročna mjera od sustavne reforme.
Temeljna pretpostavka
Korektivna uloga struke mjeri se sposobnošću da poveže normativne ciljeve s operativnim mogućnostima i da pri tome štiti javni interes. Kada je taj korektiv institucionalno prihvaćen i kada ga prate jasni mehanizmi suradnje, sustav napreduje bez suvišnog otpora. Otvorenost Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije prema suradnji sa strukom te spremnost da se u fazi izrade propisa uvažavaju operativni uvidi stvaraju okvir u kojem je moguće ostvariti ciljeve bez odgađanja i bez nepotrebnih troškova.
To je temeljna pretpostavka funkcionalnog sustava gospodarenja biootpadom i preduvjet za postizanje ciljeva koje Hrvatska preuzima u razdoblju koje dolazi. Sustav koji sustavno uključuje struku u oblikovanje rješenja ima veću vjerojatnost uspjeha od onoga koji to čini povremeno i reaktivno. Zato je glas struke nužan korektiv, a ne iznimka. Kada postane pravilo, dobivamo ono što javne politike moraju isporučiti: provedive propise, predvidljive procese i mjerljive rezultate.
