Konzultantska kompanija PricewaterhouseCoopers (PwC) krenula je u svojevrsni roadshow po društvima za upravljanje obveznim mirovinskim fondovima predstavljajući im LNG terminal. Čini se da su naišli na plodno tlo jer se iz mirovinskih fondova može čuti da su zainteresirani za projekt i da bi se mogli odlučiti u njemu sudjelovati. Naravno, mirovinci u LNG neće ući bez očekivanja stabilnih prihoda pa će njihova konačna odluka ovisiti o amenu Europske komisije.

“Ako projekt ne bude dogovoren na vrhu europske politike, u njega ne možemo ući”, rekao nam je jedan od vodećih ljudi iz svijeta mirovinskih fondova koji ne želi ulagati štednju građana Hrvatske u projekt koji neće imati dugoročne prinose. LNG terminal zapravo je skladište ukapljenog plina i njegov uspjeh ovisi o tome hoće li se uspjeti potpisati dugoročni povoljni ugovor o nabavi plina s jedne strane te hoće li se naći dugoročni klijenti koji bi plaćali skladišni prostor. U LNG-u Hrvatska podsjećaju na to da je novcem iz EU fondova podmirena polovica troškova za pripremnu dokumentaciju, što im daje za zaključiti da LNG terminal u Omišlju ima europsku potporu.

“Međunarodni je natječaj u tijeku i na njega su pozvani svi ulagači, pa i mirovinski fondovi iz Hrvatske. Konačne rezultate znat ćemo 31. prosinca i vjerujem da ćemo imati visok interes ulagatelja”, komentirao je Mladen Antunović, direktor tvrtke LNG Hrvatska.

Riječ je, podsjetimo, o projektu teškom nekoliko milijardi kuna, odnosno više od 800 milijuna eura, kapaciteta šest milijardi prostornih metara plina. Na natječaj o zakupu prostora dosad se javilo 12 tvrtki. O važnosti projekta za domaće gospodarstvo govori i podatak da bi Plinacro angažmanom svojih plinovoda mogao godišnje uz LNG utržiti više od milijardu kuna. S druge strane mora se još riješiti pitanje zemljišta na kojem bi se LNG trebao graditi jer je ono u vlasništvu Hypo banke. Ipak, investitore ne zabrinjava neriješeno imovinsko pitanje zemljišta jer kažu da je njegova kupnja minorna stavka u ukupnoj investiciji.

Ulaganje u infrastrukturne projekte bila je tema jednog od panela na konferenciji Zagrebačke burze i fondovske industrije u Rovinju. Svjetski trendovi govore da će se do 2030. uložiti 57 milijardi dolara u infrastrukturu, od čega 12,2 milijarde dolara u energetski sektor. Najveći ulagači u svijetu su javni mirovinski fondovi, koji će uložiti svaki četvrti dolar tog iznosa.