U prepunoj dvorani zabočkog Multimedijskog centra 10.6. 2016. predstavljen je projekt brendiranja grada Zaboka. Kreativni tim koji je predvodio projekt činili su renomirani grafički dizajner Nikola Đurek, Valentina Đurek i Sandra Turković, a zanimljivim performansom pokazano je što su kroz dvije godine rada zajedničkim snagama napravili.

Izdane dvije knjige

Rezultat same ideje o brendiranju grada jesu dvije knjige. Jedna je nazvana RED CARPET – Tkanje brenda, a druga Z – A Po crvenom tepihu. Na početku samog predstavljanja, Nikola Đurek objasnio je da je polazište za početak rada bila činjenica da Grad nije samo puki administrativni subjekt koji izvršava svoje zakonske obaveze, već se on želi plasirati na poduzetničkom i turističkom tržištu kao proizvod koji je kvalitetan i dostupan svojim građanima, ali i gostima. – Ono što je Zabok oduvijek činilo drugačijim od ostalih mjesta jesu ljudi koji žive u njemu tako da je ovo sve što radimo posveta svima onima koji su napravili da Zabok bude ono što danas jest – rekao je gradonačelnik Ivan Hanžek.

Zanimljiv performans

Osim što su predstavljeni razni vizuali i logotipi vezani uz Zabok, u zanimljivom su performansu predstavljene i važne osobe, događaji i anegdote iz života Grada Zaboka. Od nezaobilaznog Ksavera Šandora Gjalskog, do prošlosti najvećih tvrtki poput Dekora i ZIVT – a te alternativne glazbene scene koja je oduvijek imala uporište u Zaboku. Tako su na sceni zasvirali bendovi Upset, Nezbit, Breakdown i legendarna Zadruga te Tomislav Goluban i Nikola Vranić. Kroz prezentaciju prikazane su i fotografije poznatih Zabočanina iz sportskih, glazbenih i kulturnih krugova te fotografije događaja koje su obilježile povijest Grada.

Izdat će se i dopunjeno izdanje

-Ovaj projekt je oda građanima Zaboka koji su zaslužili da ih se spomene. Sigurno ćemo napraviti i dopunjeno izdanje knjiga jer sigurno smo nekoga preskočili i nešto zaboravili. Puno je emocija bilo tijekom predstavljanja. Mnogo je onih kojih više nema među nama, a kojih smo se prisjetili, no mnogo je i ponosa – rekao je gradonačelnik Ivan Hanžek. Dodao je da nitko osim Varaždinske županije i Grada Varaždina napravio brendiranje poput ovog zabočkog. Hanžek je objasnio da su dvije izdanje knjige svojevrsna garancija da će i za buduće generacije ostati pisani trag tko su i što su bili Zabočani.

Hanžek: Ovaj projekt je oda građanima Zaboka koji su zaslužili da ih se spomene. Sigurno ćemo napraviti i dopunjeno izdanje knjiga jer sigurno smo nekoga preskočili i nešto zaboravili. Puno je emocija bilo tijekom predstavljanja. Mnogo je onih kojih više nema među nama, a kojih smo se prisjetili, no mnogo je i ponosa

Impact poduzetništvo

Olakšavaju život pacijentima: Hrvatske tvrtke napravile čuda od tehnike, prvi prototipi već se testiraju

Employee Wellbeing

Od pripravnika do lidera: ‘Ovdje se ne bojimo pitati, tražiti pomoć i rasti’

O BRENDU GRADA ZABOKA

glavni autor projekta: doc. dr. sc. Nikola Đurek:

Ovakvo brendiranje Grada je način da se taj brend i život čitavog grada pokaže i drugima, bilo gostima ili ulagačima. U Hrvatskoj su se na ovaj način brendirala samo dva grada, Varaždin i Zabok. Kad se spomene brend grada, ljudi misle da se izdizajnira logotip koji se stavi na čaše i majice i to je to. Brend je puno više od toga. U slučaju Zaboka, to je muzika, poruke, slogani, ljudi… Mnogo komponenata ga čini. Uživao sam u ovom projektu. Bilo mi je malo lakše raditi ga jer znam ljude, a teže jer mene svi poznaju pa su očekivanja možda malo veća.

Zabočki brend, kutija s alatom

Gradovi nisu isto što i kućni brendovi velikih robnih lanaca. Ovi posljednji postoje samo zato da na generičkim proizvodima nepoznatog proizvođača diskontna cijena ne bi stajala na bijeloj ambalaži, kako su se nekad obilježavali no-name proizvodi.

Gradovi nisu no-name proizvodi, to je barem jasno njihovim građanima. Malo je manje to jasno svima koji u tim gradovima ne žive. Zato ih je potrebno brendirati, zaključak je koji se pokazao ispravnim u posljednjih tridesetak godina.

Danas, kad su čak i jednokratni događaji poput vrhunskih sportskih natjecanja tretirani kao proizvodi koje se brendira, to se doima samorazumljivim. Svake su olimpijske igre, već od onih u Rimu 1960. godine, pomnjivo kreiranom vizualnošću davale do znanja o svojoj unikatnosti. Ako natjecanja poput Uefine Lige prvaka mogu imati jasan brend, koji se iz sezone u sezonu varira i unapređuje, a time se ona jasno distancira od svih drugih sličnih natjecanja (pogotovo od nižerazredne Lige Europa), čak je i ljubiteljima nogometa jasno koliko je važno izbjeći zabunu između tih dvaju natjecanja. Štoviše, čak i površni poznavatelj igre, ako gleda kakvu arhivsku snimku utakmice iz jednog od ta dva natjecanja, trebao bi iz prve znati o čemu se radi čak i ako televizor upali usred igre.

Gradovi se, kao i mnogi drugi subjekti, svijetu žele predstaviti upravo takvim setom vizualnih, zvučnih i pojmovnih simbola da ih se odmah razabire u današnjoj kakofoniji svakovrsnih poruka.

Brend je, prema marketinškoj teoriji, posjed ravnopravan nekretninama, kurentnom proizvodu ili tržišnoj poziciji. Što je brend upečatljiviji, tržišni je položaj njegova vlasnika povoljniji, a u završnici on donosi dodanu vrijednost. Neki put je ona mjerljiva u novcu, drugi put u nekim drugim tržišnim vrijednostima.

Grad želi da njegov brend jasno govori o njemu. Da ga se odmah identificira te da se iz drugih njegovih elemenata jasno razabiru njegove posebnosti. Velikima, kao što su svjetske metropole, možda je dovoljno da se prepoznatljivo pokažu. Manjima da još ponešto kažu o sebi, a ako je moguće i najvažnije. U svakom slučaju, da privuku pozornost kako bi se o njemu na zanimljiv način doznalo još štogod.

Ako bi se govorilo o Hrvatskoj, teško bi bilo nabrojati tri grada koja su dobro razvila svoj brend. Pritom ne govorimo o grbovima, zastavama i ostalim simbolima obaveznim za lokalnu vlast. Možda bismo povećalom trebali tražiti brendove turističkih mjesta i regija, da na toj razini, primjerice, jasno razlikujemo npr. Primošten od Rogoznice, ili Rovinj od Korčule ili Svetog Stefana u Crnoj Gori. Među svim tim gradovima kao primjer iskače Umag, iako se natječe s Vrsarom, Porečom, Novigradom i Rovinjem. Jednom Amerikancu ti su gradovi vrlo slični. Međutim, po brendu ih međusobno teško razlikujemo, zar ne? A turizam bi trebao biti prvi samorazumljivi povod da se lokalna sredina nečim izdvoji od naizgled sebi sličnih.

Zašto je, onda, brend potreban Zaboku?

Možda je dovoljno već to što je to grad posve različit od županijskog središta, Krapine. Ne samo izgledom, nego i ambicijama, unutrašnjom dinamikom, sadašnjošću i prošlošću. Brend Zaboka je i njegov prometni položaj, njegov odnos prema sportu, kulturi i industrijskoj tradiciji. Sve to govori o stvarnosti koja je unikatna i želi se izraziti razumljivo, jednostavno i sublimno.

Dvije su godine najbolji komunikološki stručnjaci istraživali svešto Zabok jest; ono što je manje ili više poznato u kulturnim i akademskim krugovima uz istraživanje manje poznatoga i kojiput neopravdano zapostavljeno, ali i njegovu industrijsku i popularnu kulturu, mentalitet njegovih stanovnika kao i njegove istaknute pojedince.

Sinteza toga posla sublimirana je u koherentan sustav medijskih signala i on se danas ovdje promovira. Njegovi su temelji izloženi u knjizi u kojoj se obrazlaže način transformacije iz te građe u sustav simbola, kao i način na koji se očekuje da ta “kutija s alatom” medijski funkcionira. Da se trenutačno prepoznaje i da pobjeđuje u natjecanju za dodatnu pozornost.

Ta “kutija s alatom” još nije brend. To su tek identitetski elementi koji se moraju za svoju prepoznatljivost i poznatost izboriti kroz vrijeme. Zato ih od ovoga trenutka valja uporno i nepokolebljivo primjenjivati gdje je god to moguće. Neki će se elementi u vremenu potrošiti, drugi će izdržati ispit vremena, treći će se dodavati u hodu, ili već prema sezoni, ali u kodu koji je izvorno naznačen. Tek tada ćemo, kad se taj “alat” “usija” od uporabe, moći govoriti o brendu. Važna su osobina brenda upravo te mijene, varijacije i unapređenja koja se događaju kako teče vrijeme. To je posebna struka, zanat koji se zove upravljanje brendom. Bez pametnog upravljanja brendom on ne vraća ni ono što se u njega uložilo, a kamo li da donosi dodanu vrijednost. Bez upravljanja brendom ne bismo znali za najuspješnije svjetske brendove. Za zabočki brend borilište natjecanja je Hrvatska i područje u polumjeru od najmanje pet stotina kilometara.

Napokon, brend grada kao što je Zabok nije samo zbog “stranaca”. On učvršćuje samosvijest njegovih stanovnika, djeluje povezujuće u lokalnoj sredini i to na nizu antropoloških i socijalnopsiholoških parametara. Namjera je da elemente brenda građanstvo i gospodarstvo koristi posve slobodno. Pritom je nužna svjesnost da je brend i “kvarljiva roba”, posebno u nezrelim društvima. Zato ga otprilike barem jedno desetljeće valja brižljivo uzgajati i “zalijevati”, da bi se tek potom moglo ironizirati, koristiti u satiri i slično. Trebalo je poći puno stoljeće i pol od nastanka britanske zastave Union Jack 1801. godine, da bi se tek sredinom prošloga stoljeća pronašle njene popkulturne i komercijalne primjene, ne nužno u osnovnom, domoljubnom značenju. Zbog toga je u “kutiji s alatom” zabočkoga brenda i set elemenata za tipične ležerne popkulturne primjene i tehnike. Za njih je barem jasno da su gospodarski učinkovitiji od grbova i zastava.

Pod projektiranim uvjetima zabočkom se brendu smješka lijepa budućnost. Pogotovo jer je među prvima koji ima osmišljen brend. Kako on funkcionira vidi se primijenjen i na knjizi Z-A BOOK, svojevrsnom zabočkom leksikonu ljudi i pojmova, upućenom stanovnicima tog posebno zagorskog grada.