Projekt LNG terminala na otoku Krku, iako za državu od strateške važnosti, trenutno je u znaku nekoliko ključnih pitanja: uz zakup kapaciteta i ugovor s partnerima za gradnju pristana i plinovoda, to je i nabava FSRU broda (za prijevoz i skladištenje) kao i financiranje cijelog projekta. Navodno se do jeseni očekuje rasplet i jasan uvid u perspektivu terminala. Nepoznanice se prelamaju tako i na planu okvirnog termina za puštanje prvih količina plina s terminala u sustav, a predviđenog za početak 2020. Dvojbe su generirane mogućnošću o kojoj se na tržištu nagađa u pogledu toga da projekt opet bude odgođen.

U tom je segmentu LNG podudaran s Pelješkim mostom, jer se kao i on pripremao dugo i više puta vraćao na početak, dok se s druge strane po svojoj vrijednosti ističe i kao trenutačno najveći infrastrukturni projekt. Naime, procjenjuje se da ukupni troškovi izgradnje iznose oko 385 milijuna eura. U projekt EU ulaže nešto više od 100 milijuna eura, a za ostatak se očekuje zatvaranje financijske konstrukcije kroz projektno financiranje pa i dokapitalizaciju od strane partnera u tvrtku LNG Hrvatska, nositelja projekta i investitora prema Lex LNG-u koji je u fazi javnog savjetovanja. Ipak i nakon što je prije više od četiri mjeseca potpisan taj sporazum o dodjeli bespovratnog novca, a prema najavama do kraja prvog kvartala puno posla trebalo je biti obavljano, to nije slučaj.

Što se obvezujućih ponuda za zakup kapaciteta tiče, završio je prvi od tri kruga. Navodno je donio ponude za 200-tinjak milijuna prostornih metara plina i navodno pola od Ine, što se je kao rezultat i očekivalo u kontekstu početnog ispitivanja tržišta i konkurencije. Direktor LNG Hrvatske Goran Frančić tek očekuje aktivnije uključivanje trgovca plinom u završnoj rundi obvezujućeg zakupa kapaciteta s rokom dostave ponuda do 23. svibnja. Tek po objavi konačnih rezultata – objavit će ih 28. svibnja, tvrdi, moći će se ocijeniti kakva je uspješnost postupka i samog projekta.