Najmanje 600 milijuna kuna nužno je investirati u nove tehnologije već tijekom ove godine da bi se pokrenuo kotač "zamašnjak" na provedbi nove nacionalne industrijske strategije kreirane za razdoblje 2014.-2020. godina.

Provedbom strategije, stoji u tom dokumentu, cilja se ostvariti rast obujma industrijske proizvodnje po prosječnoj godišnjoj stopi od 2,85 posto te povećanje izvoza za 30 posto i to uglavnom proizvoda visoke dodane vrijednosti. Do 2020. u planu je i 85.619 novih radnih mjesta od kojih će visokoobrazovanih biti najmanje 30 posto, ali i podizanje produktivnosti svih zaposlenih za čak 69 posto. Ministarstvo gospodarstva završilo je naime, ovaj za oporavak posrnulog nacionalnog gospodarstva ključni dokument, doznajemo neslužbeno na toj adresi, i za sada ga dostavilo samo koalicijskim partnerima iz aktualne Vlade. Oni svoje stavove moraju očitovati do 27. siječnja. Tek potom će dokument na Vladu, a onda na javnu raspravu. Motiv za ovakav hodogram, doznajemo, želja je resornog ministarstva da se zaključna verzija strategije usvoji uz puni konsenzus. Stoga, kako od političkih elita tako i od struke, očekuju argumentiranu raspravu i prijedloge.  Stožerni cilj u izradi industrijske strategije, doznajemo, bio je odabrati sektore koji realno i dugoročno mogu biti stupovi rasta i razvoja nacionalnog gospodarstva.

Zaključnu odluku presudila su četiri kriterija: izvoz, profitabilnost, zapošljavanje i reference evidentne na razini pojedinih djelatnosti. Četiri top pobjednika su: farmaceutska i elektro industrija te informatička i strojarsko-metaloprerađivačka. Te djelatnosti su glavni generator razvoja, i danas imaju izvozni potencijal. Odmah do njih su prehrabena i drvna industrija koje su u proteklom razdoblju također potvrdile svoju žilavost, opstale su unatoč tržišnim udarima. Obje su važne, danas kao čuvari zaposlenosti, ali su prepoznate i kao potencijal gdje je moguće ostvariti velike pomake, no uz neke uvjete. Prehrambenoj industriji nedostaje domaće sirovine, stoga je nužna izrada strategije i za sektor poljoprivrede dok drvna industrija mora proći cjelovito restrukturiranje i više se okrenuti marketingu i dizajnu.  Izbor samo ovih šest djelatnosti u novu industrijsku strategiju, naglašavaju u ministarstvu, apsolutno se ne može i ne smije isčitavati kao limit koji će postati prepreka razvoju ostalih sektora. Tome, tvrde, svjedoči i činjenica da pri ministarstvu djeluje čak 12 sektorskih klastera. Eventualnim kritičarima, koji bi mogli zamjeriti na niskim parametrima, poručuju kako cilj strategije nije bilo pisanje vrhunske znanstvene fantastike već odabir objektivnog modela koji je provediv u idućih sedam godina.

Usto, kažu, jedan od ključnih uvjeta za provedbu industrijske strategije restrukturiranje je javne uprave. Zajednički nazivnik farmaceutskih tvrtki u Hrvatskoj je visoka razina ulaganja i izvozna orijentacija poslovanja, zbog čega nije čudno da je Vlada farmaceutsku industriju stavila na vrh popisa djelatnosti koje mogu generirati gospodarski rast. Nositelji farmaceutske industrije u Hrvatskoj su Pliva, Belupo i riječki JGL, koji zajedno zapošljavaju oko 3500 ljudi, od ukupno 3900 zaposlenih u sektoru prema podacima Državnog zavoda za statistiku. Velike ambicije ima i PharmaS Luke Rajića, koji je na tržištu od 2011. godine i tek treba zauzeti planirani dio kolača. Pliva koja posluje u vlasništvu izraelske Teve trenutno je usred investicije od 200 milijuna dolara u nove pogone, a 90 posto Plivinih proizvoda radi se za izvoz. Belupo s oko 1000 zaposlenih najavio je nedavno ulaganja u iznosu od 390 milijuna kuna u gradnju dviju novih tvornica u iduće tri godine. Riječki JGL s oko 640 zaposlenika jedna je od najbrže rastućih tvrtki u Hrvatskoj, sa stopom rasta od 25 posto u protekle 22 godine. JGL je neposredno pred ulaganjem u Pharma Valley izgradnje novih pogona vrijednom 45 milijuna eura.

Iz Končara, kao jednog od najvećih predstavnika sada strateške elektroindustrije, pak poručuju da ne bi željeli komentirati strategiju prije nego je vide. Prema NKD-u elektroindustrija u Hrvatskoj izravno zapošljava 12,8 tisuća radnika, a s popratnim djelatnostima gotovo 45 tisuća.U, kako ju je ministarstvo nazvalo ICT industriji, radi više od 31 tisuću radnika i taj segment gospodarstva stvara prihod od 27 milijardi kuna. No, Vlada zapravo pod ICT-jem navodi NKD J62, odnosno "računalno programiranje, savjetovanje i povezane djelatnosti" što je drugi naziv za softversku industriju. U tom segmentu, gdje dominiraju domaći proizvođači softvera najaktivnija je udruga Hrvatskih nezavisnih izvoznika softvera CISEx.Njezin predsjednik Dražen Oreščanin nije iznenađen nacrtom strategije i kaže da statistika potvrđuje da je informatička industrija već sada strateška."U posljednjih pet kriznih godina, kada je ukupni BDP Hrvatske potonuo ukupno 15 posto, naša industrija koja se temelji na softveru ima rast prihoda, rast zaposlenih od 20 posto i rast izvoza od skoro 80 posto. K tome je softver s 1,1 milijardom kuna izvoza jedanaesti izvozni proizvod Hrvatske", kaže Oreščanin.

Dodaje da tu treba naglasiti da nije riječ samo o softverskim tvrtkama u užem smislu, nego i o tvrtkama koje rade razvoj rješenja po narudžbi i bave se pružanjem usluga implemantacije i održavanja IT sustava Ističe da nema razloga da se ne ostvare i bolji rezultati."No onda je bitno da država stvori stabilno poslovno okruženje, odovarajući obrazovni sustav i alternativne izvore finaciranja", kaže Oreščanin.Ekonomist i nekadašnji ministar gospodarstva Ljubo Jurčić, poznat i kao veliki zagovornik reindustrijalizacije, ističe – "Za sve industrijske djelatnosti, koje je Hrvatska imala pa su gotovo nestale, ili ih još uvijek ima, postoje tržišne niše ne samo na europskom nego i globalnom prostoru. Mnoga od tih tržišta iskazuju potražnju i ne bi bio problem prodati čak i trostruko više nego su nam sadašnji kapaciteti, no prethodno politika mora odraditi svoje obveze. Izrada same strategije nije dovoljna, bitniji su uvjeti za njezinu realizaciju."