Kakav je status psihoterapije u Hrvatskoj i položaj onih koji se bave tom profesijom? Kakva je europska praksa u zakonodavnom uređenju psihoterapije? Slijede li Hrvatska i regija europske psihoterapijske kriterije i standarde? Što je to psihoterapija uopće? Koji su njezini tržišni potencijali? Kako psihoterapija može pomoći na radnom mjestu? Može li povećati učinkovitost ljudskog faktora unutar organizacije? Može li pomoći u kreiranju kvalitetnih poslovnih odnosa? Ovo su glavna pitanja kojima će se baviti 1. međunarodna konferencija Saveza psihoterapijskih udruga Hrvatske ‘Istine o psihoterapiji’. Konferencija se održava 29. i 30. listopada u Zagrebu, a očekuje se dolazak mnogih domaćih i inozemni stručnjaka. Među njima je i britanski psihoterapeut Tom Warnecke, dopredsjednik Vijeća psihoterapeuta Velike Britanije, s kojim smo razgovarali ovim pitanjima.

Postoji li univerzalni zakon u Europskoj uniji kojim je regulirano područje psihoterapije?
Psihoterapijska praksa je u Europskoj uniji uređena brojnim zakonskim propisima i odredbama Unije, ali također i Direktivom o stručnim kvalifikacijama br. 36 koju je donijela Europska komisija. Europskim certifikatom iz psihoterapije (ECP) koji dodjeljuje Europska asocijacija za psihoterapiju (EAP) uređeni su psihoterapeutski standardi koji su prihvaćeni na području EU-a. Prema ovom certifikatu potrebno je završiti studij u trajanju od minimalno sedam godina od kojih četiri moraju biti s područja specijaliziranog psihoterapijskog obrazovanja. EAP, čiji su temelji ugrađeni u Strasburšku deklaraciju o psihoterapiji iz 1990. godine, nevladina je organizacija koja ima savjetodavni status pri Vijeću Europe. Trenutno radi na uspostavljanju ‘Profesionalnih kompetencija europskih psihoterapeuta’.

Tko se u Velikoj Britaniji može baviti psihoterapijom – psiholozi, psihijatri, ili netko treći?
U Ujedinjenom Kraljevstvu psihoterapijom se mogu baviti psihoterapeuti (za što je potreban završen stupanj diplomskog obrazovanja), psiholozi i liječnici koji su certificirani psihoterapeuti.

Postoji li posebna licenca koju moraju imati oni koji se bave psihoterapijom?
Poslodavci i pacijenti očekuju da psihoterapeuti budu registrirani pri Vijeću za psihoterapiju Ujedinjenog Kraljevstva (UKCP) ili pri Britanskom psihoanalitičkom vijeću (BPC) koja predstavljaju dva glavna regulatorna tijela za psihoterapiju u Velikoj Britaniji. Psiholozi su registrirani pri Vijeću za profesionalce u zdravstvu (Health Professions Council), a liječnici psihoterapeuti pri Općem medicinskom vijeću (General Medical Council) .

Tko su najčešći korisnici psihoterapijskih tretmana?
Pet najčešće traženih problema na Googleu su anksioznost, depresija, stres, mentalni problemi i nasilje što nam je dobar pokazatelj koji su problemi najčešći. Većina ljudi iskusi emocionalne ili mentalne probleme u nekom trenutku svog života, a anksioznost i depresija su problemi s kojima se najčešće suočavaju. Državna služba za zdravstvo procjenjuje da oko 6.1 milijuna ljudi u Engleskoj pati od anksioznosti i depresije.

Postoje li statistike o psihoterapijskim tretmanima? Tko su najčešći korisnici tih tretmana? Žene, muškarci, stariji ljudi?
Popularnost pihoterapijskih tretmana značajno varira od zemlje do zemlje. Prema registru Europske asocijacije za psihoterapiju podaci za prošlu godinu pokazali su da su najčešće prakticirani psihoterapijski pristupi bili: humanistička psihoterapija (40%), psihoanalitička psihoterapija (30%), kognitivno-bihevioralna (20%) i obiteljsko-sistemska psihoterapija (10%). Istraživanje je pokazalo da svi oblici psihoterapije funkcioniraju podjednako dobro, i da varijacije u njihovim ishodima postoje prije svega zbog stručnosti pojedinog psihoterapeuta. Psihoterapeuti i korisnici njihovih usluga zajednički odabiru onaj psihoterapijski pristup koji im najviše odgovara s obzirom na njihovu osobnost i stajališta. Valja napomenuti da su žene sigurnije od muškaraca da traže pomoć, dok je postotak ljudi starijih od 70 godina koji odlaze na terapije i dalje malen, i to ponajviše zbog generacijskih predrasuda.

Koji su najčešći razlozi zbog kojih se ide na psihoterapijske tretmane: obiteljski odnosi, problemi na poslu, emocionalni ili nešto četvrto?
Osobni, obiteljski i problemi s partnerima najčešći su razlozi zbog kojih se odlazi psihoterapeutu. Međutim, teško je raditi podjelu većine psihičkih problema jer isti utječu na sve aspkete života pojedinca. Jednako tako, većina osobnih problema direktno ili indirektno utječe na obiteljske odnose odnosno na odnose na radnom mjestu.

Postoje li procjene koliko je to tržište razvijeno kada govorimo o novcu? Kakva je njegova perspektiva?
Priče o uspjehu psihoterapije u SAD-u i Brazilu pokazale su da postoji golemo potencijalno tržište za psihoterapiju ako se premoste dvije glavne prepreke: stigma koja je vezana uz psihičke probleme i mentalno zdravlje te dostupnost kvalitetnih i kvalificiranih psihoterapijskih stručnjaka. Ukoliko koristimo podatke do kojih je došao Državni zavod za zdravstvo u Engleskoj kao pokazatelje, izgledalo bi da se svake godine u Ujedinjenom Kraljevstvu oko pola milijuna ljudi upuštaju u nekakav oblik terapije. Ono što je ključno jest zajamčiti sigurnost populacije kroz pridržavanje najviših standarda u psihoterapiji, a standardi Europskog certifikata iz psihoterapije koje je propisala Europska asocijacija za psihoterapiju predstavljaju zadovoljavajući temelj i garanciju javne sigurnosti.

štedi vrijeme i novac

Rješenje koje mijenja pravila inventure – više nema kaosa ni stresa!

INSPIRACIJA IZ PRIRODE

Šibenik pokazuje da je formula za dobre ideje jednostavnija nego što mislimo

Trebaju li poslodavci voditi više računa o mentalnom zdravlju svojih zaposlenika? Kakva su Vaša iskustva?
Većina tvrtki nije dovoljno usmjerena na mentalno zdravlje svojih zaposlenika. Britanski ekonomist Richard Layard procijenio je da troškovi depresije i anksioznosti u Velikoj Britaniji iznose oko 17 milijardi britanskih funta ili 1,5% BDP-a. Oko 40% ovog iznosa predstavlja financijski gubitak za tvrtke. U Ujedinjenom Kraljevstvu mnoge tvrtke nude ‘Programe podrške za zaposlenike’ (Employee Assistance Programs – EAP). To su programi o benefitima zaposlenika koje nude poslodavci, a koji su povezani s programom zdravstvenog osiguranja. ‘Program podrške za zaposlenike’ ima za cilj pomoći zaposlenicima da što uspješnije prevladavaju osobne probleme koji bi mogli negativno utjecati na njihovo izvršavanje radnih obveza, zdravlje i blagostanje. Ovaj tip programa uključuje procjenu, kratak psihoterapijski tretman ili savjetovanje kao i servise kojima se zaposlenici i članovi njihove obitelji mogu obratiti, ukoliko im je potrebna pomoć. U ovom programu psihoterapeuti unutar privatne prakse pružaju psihoterapijske usluge.

Što očekujete od konferencije Saveza psihoterapijskih udruga Hrvatske u Zagrebu?
Konferencija će biti izvrsna prilika da se ukaže na potrebu zakonskog reguliranja psihoterapijske profesije u Hrvatskoj i njezinog usklađivanja s europskim psihoterapijskim standardima. Ovaj će skup također omogućiti da se ukaže i raspravi o pristupu psihoterapijskoj usluzi i stigmi vezanoj uz istu, kao dvama glavnim problemima s kojima se ljudi susreću kada traže pomoć i podršku.

Konferencija SPUH-a

Potrebna nam je zakonska regulativa
Nepostojanje zakonske regulative psihoterapijske profesije u Hrvatskoj rezultira brojnim pitanjima u struci. Tko se može, a tko ne može baviti ovom profesijom, kakva je izobrazba potrebna za pružanje psihoterapijskih usluga, što je to psihoterapija, liječenje ili tretman, pitanja su koja je potrebno urediti zakonom i uskladiti s europskim standardima o čemu će, između ostaloga, biti govora na konferenciji ‘Istine o psihoterapiji’.

Europski stručnjaci u Zagrebu
Na konferenciji će, među ostalima, sudjelovati Jadran Morović, predsjednik SPUH-a, Alfred Pritz, glavni tajnik European Association for Psychotherapy, Milena Karlinska-Nehrebecka, dopredsjednica Polish Federation for Psychotherapy te Milena Vidmar, predsjednica Slovenska krovna zveza za psihoterapijo.