Već je pomalo otrcano to pisati, ali svjedoci smo da već dulje vrijeme živimo u razdoblju globalne nestabilnosti. Štoviše, svjedočimo tektonskim geopolitičkim promjenama na dnevnoj bazi. Sigurno je samo jedno – ništa uskoro više neće biti onako kako smo navikli.
U svom tom kaosu imamo dojam da je Europa nekako po strani. Kao da za velikim stolom, za kojim se miješaju karte budućeg međunarodnog poretka, Europa sudjeluje kao promatrač, ne kao akter. Grubo bi bilo reći, ali više sudjeluje kao “objekt”, nego kao “subjekt” u svim tim događanjima. Namjerno pišem Europa, a ne Europska unija jer spomenuti “objekti” su i izvan članstva EU-a. Primjerice, Švicarska kojoj je Trump nametnuo ogromne carine ili Norveška koja ovih dana trpi strahovite pritiske stoga što je Norveški suvereni fond prodao veliki paket dionica Caterpillara. Kao da nikog nije briga za to što se njegovi buldožeri koriste za “počinjenje opsežnih i sustavnih kršenja međunarodnog humanitarnog prava” uništavanjem palestinske imovine, što je utvrdio neovisni savjetnik za etiku Norveškog mirovinskog fonda.
Europa već dulje zaostaje za svojim konkurentima, ponajprije SAD-om i Kinom. Ako se nešto brzo ne poduzme, Europska unija izgubit će razlog svog postojanja, upozorio je prije godinu dana Mario Draghi u svojem Izvješću o konkurentnosti europskog gospodarstva. Kako bi se zaostatak barem smanjio, nužne su ogromne investicije, ali prije svega prijeko je potrebno strateško promišljanje kojeg u Europi tako bolno nedostaje.
Stoga je lijepo vidjeti kako Europa barem tu i tamo u nekom obliku pokušava promišljati strateški. Vidjelo se to na ovotjednom prvom Future 500 Forumu, održanom na Bledu. Spomenuti je Forum okupio uglednu zajednicu kreatora politika, investitora i poduzetnika, s ciljem redefiniranja europske dinamike rasta i razvoja te uspostavljanjem platforme za osnaživanje najperspektivnijih kompanija na njihovu putu prema globalnom vodstvu. Europa mora nadoknaditi zaostajanje, čulo se na Bledu, posebno kad se radi o osnaživanju 500 najperspektivnijih europskih brzorastućih kompanija s globalnim ambicijama. Stjepan Orešković, predsjednik Nadzornog odbora IEDC-a, osnivač Bosqara i osnivač Future 500 inicijative, govori o toj temi kao “karici koja nedostaje”. U pravu je. Europa značajno zaostaje u konkurentnosti, posebno kad je uspoređujemo s brzorastućim ekonomijama Azije. Stoga, buduća konkurentnost Europe ovisi o inovativnim kompanijama koje mogu brzo rasti i razmišljati globalno.
Važno je potaknuti europske kompanije na suradnju, ali u tu priču valja uključiti i donositelje odluka, kako na europskoj razini, tako i na razini najvećih država članica EU-a, izdvojio bih Njemačku i Francusku. Njihov je utjecaj realno najveći i ako oni budu zauzeli stav da su hitne promjene nužne, veće su šanse da se to doista i dogodi. Najuspješnije europske kompanije u roku “odmah” trebaju resurse koji su im prijeko potrebni za istinski globalni iskorak.
Iz Future 500 Foruma najavljuju kako su spremni uporno raditi na ostvarivanju tih ciljeva. Nestrpljivi smo vidjeti rezultate tih napora jer oni su doista od krucijalnog značaja za sudbinu Europe kao kontinenta za koji, nažalost, imamo dojam da zaostaje.
Prve rezultate mogli bismo doznati relativno skoro. Znanstveno pouzdana metodologija odabira razvit će se u partnerstvu s globalno cijenjenim institucijama kako bi se identificiralo 500 najperspektivnijih “scale-upova”. Prvi sveobuhvatan popis bit će predstavljen 1. rujna 2026. godine, najavili su sa skupa održanog na Bledu.
