Prolazi još jedna poslovna i kalendarska godina, a hrvatska se visoka učilišta ponovno suočavaju s poznatim izazovom – nedostatkom studenata. Ove su godine upisne kvote u javnom visokom obrazovanju dosegle rekordnih 15 tisuća nepopunjenih mjesta. To je velik izazov za one koji upravljaju javnim sustavom visokog obrazovanja, a još veći za privatna visoka učilišta.
Ona se nalaze u svojevrsnoj “alanfordovskoj” situaciji: djeluju na tržištu, dok im je glavna konkurencija javni sektor u kojem studenti – ako ispune uvjete upisa – mogu studirati u cijelosti o trošku države. Podsjetimo, tek je 6% studenata u Hrvatskoj upisano na privatna visoka učilišta. Za rješavanje problema nužno je restrukturirati javni sektor visokog obrazovanja zatvaranjem neefikasnih studijskih programa, modernizirati relevantne programe te razmotriti smanjenje broja visokih učilišta.
Drugi pristup, manje nepopularan, je otvoriti vrata stranim studentima za cjelovite studijske programe, pri čemu javna sveučilišta imaju kapacitete za dodatnih 15 tisuća studenata. Taj okvir omogućava povećanje kvalitete obrazovanja i učinkovitiju raspodjelu resursa. Da ovu problematiku ne bismo gledali isključivo iz nacionalne perspektive, važno je istaknuti kako je EU u ožujku 2025. predstavila stratešku inicijativu “Unija vještina”.
U njoj je nedostatak kvalificirane radne snage prepoznat kao jedan od ključnih izazova europskog tržišta rada. Jedan od temelja za njegovo rješavanje upravo je vizna strategija kojom će se studentima, kvalificiranim radnicima i istraživačima iz trećih zemalja olakšati dolazak u Europsku uniju.
Hrvatska je ugodna i sigurna zemlja s atraktivnim gradovima i rastućom tehnološkom industrijom, što s dovoljnim akademskim kapacitetima čini savršene uvjete za njezino pozicioniranje kao obrazovne destinacije. Umjesto da se imigracija svodi na radnike niske kvalifikacije, trebamo privući strane studente za cjelovite studijske programe i uključiti ih u obrazovni sustav i društvo. Države slične hrvatskoj demografskoj i ekonomskoj strukturi već godinama strateški razvijaju svoje obrazovne institucije kao izvozne industrije: privlače studente, profesore i istraživače iz cijelog svijeta, potiču gospodarski rast, jačaju inovacijske klastere i stvaraju globalnu prepoznatljivost.
Hrvatska još nije u potpunosti iskoristila priliku da se pozicionira kao obrazovna destinacija, no 2026. može donijeti ključne pomake. Visoka učilišta očekuju izmjene Zakona o strancima i administrativno otvaranje, posebno u vezi s izdavanjem studentskih viza, što zahtijeva ubrzanje procesa, fleksibilnije procedure i aktivniju promociju obrazovanja u Hrvatskoj. Uz prave politike, jasne ciljeve i usklađeno djelovanje, sve to možemo promijeniti.
Želimo vjerovati da će 2026. biti upravo godina snažnog iskoraka na tom tragu.
