Premda se očekivalo da će model druge faze privatizacije Ine Vlada javnosti prezentirati prije ljetnje stanke, kako saznaje Poslovni dnevnik iz dobro upućenih izvora, taj će posao ipak biti odgođen za jesen. Jedan od razloga za to je, kažu izvori, potraga za osobom koja bi bila najpogodnija za promociju modela koji je uslijed političkog pragmatizma doživio nekoliko bitnih promjena u odnosu na prijedloge koje je Vladi sugerirao savjetnički tim Merrill Lyncha i RBA.

Dogovor sa sindikatima
To sve, smatraju znalci, utjecat će na cijenu dionice Ine u Inicijalnoj javnoj ponudi i promjenu percepcije kompanije kod institucionalnih investitora. Procijenjena vrijednost Ine, čuje se, ionako je manja nego što se u javnosti očekivalo, a Poslovni dnevnik je saznao da, ako Vlada ostane pri svojim sadašnjim stajalištima, postoje četiri ključna elementa koja će oslabiti položaj nacionalne naftne kompanije u procesu IPO-a. Između ostaloga, prošlotjednim dogovorom Vlade s tri Inina sindikata definirani su uvjeti prema kojima će pravo na sedam posto dionica Ine imati zaposleni i prije zaposleni u kompaniji. Uvjeti (popusti) uvelike podsjećaju na one koji su vrijedili u prvom zakonu o privatizaciji koji je otvorio vrata torbarenju i tajkunizaciji. Stoga se u nekim stručnim krugovima prigovara sindikatima da su, boreći se za prava zaposlenika Ine, iznova otvorili mogućnost velike prevare radnika. Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih sindikata Hrvatske, međutim, odbija takve navode i tvrdi da je uz različite vrste popusta na koje će sadašnji i bivši radnici imati pravo definiran i tzv. lock up period unutar kojeg radnici koji su pod povoljnijim uvjetima došli do njih ne smiju dionice prodavati trećim osobama. Doduše, Sever kaže da im je ostavljena mogućnost prodaje, ali isključivo državi, i to putem burze. Poznavatelji, međutim, smatraju da to nije dovoljno dobar osigurač protiv “torbara” koji se, navodno, već naveliko pripremaju za jesensku akciju “napada” na nove dioničare Ine zato što Vlada nije prihvatila prijedloge savjetničkog tima koji su bili efikasno pravno sredstvo da se ideja torbarenja zatre u korijenu. Drugi veliki potencijalni problem je u činjenici da se Vlada ipak nije odlučila na izmjene Zakona o privatizaciji Ine koji je u nekim segmentima prilično nedorečen.

Samo hrvatski državljani?
To se prije svega odnosi na članke Zakona koji definiraju da će pravo na sedam posto dionica tvrtke pod posebnim uvjetima imati zaposleni i prije zaposleni u kompaniji što se zapravo može tumačiti i kao mogućnost da na dionice polažu pravo svi koji su na prostoru bivše Jugoslavije ikad radili u Ini, a sada žive u drugim državama. Konzultanti su pak predlagali da se izmjenama zakona definira da to pravo mogu imati (samo) hrvatski državljani. Ideja o promjenama ipak nije prihvaćena, dijelom i zbog vremenske stiske do koje bi dovela procedura njegove izmjene, pa će primjena tih članaka Zakona biti podložna različitim pravnim tumačenjima uslijed čega nisu isključene potencijalne tužbe. Pragmatizam je prevladao i u pitanju smanjivanja upravljačkih prava koje u ovome trenutku u Ini ima mađarski partner Mol. Naime, čuje se da je proces due dilligencea konačno potvrdio kako je zaslugom koalicijske, Račanove vlade, Mol na temelju 25 posto vlasništva zapravo dobio 75 posto upravljačkih prava, što je faktor koji će, procjenjuje se, odbijati institucionalne investitore od ulaganja u Inu. Sanaderovoj vladi je stoga preporučena izmjena shareholders agreementa koji ima s Molom, no i ta je preporuka odbijena zbog toga što bi i ona dodatno odložila proceduru IPO-a, ali navodno i zbog nevjerojatne činjenice da su Mađarska i Hrvatska partneri u kandidaturi za domaćinstvo europskog prvenstva u nogometu.

Krediti građanima za kupnju dionica Ine?

Upućeni kažu da će promocija modela privatizacije Ine i poziv građanima da se upišu u vlasničke knjige biti integralni dio, odnosno okosnica predizborne kampanje HDZ-a. Već će i takva vrsta politizacije osjetljivog procesa privatizacije negativno odjeknuti u međunarodnim investitorskim krugovima. Čuje se čak da se razmišlja o osmišljavanju kreditnih linija koje bi se otvorile građanima kako bi se stimulirala kupnja Ininih dionica, a još se važe odluka hoće li upis biti otvoren 90 ili 120 dana. Kad se tome pribroji odluka da se paket od 15 posto kompanije ne dijeli na, kako je uobičajeno, “kvotu” koja će se ponuditi građanima i onu koja će se nuditi institucionalnim investitorima, nego da se cijeli paket prvo ponudi na upis građanima, a investitorima što ostane, čini se da će IPO kakvog poznaju razvijena tržišta kapitala u Hrvatskoj doživjeti bitne izmjene.