Upravi Hrvatske poštanske banke, ali i članovima izvršne vlasti kojima je ona u nadležnosti, skora je dokapitalizacija HPB-a više nego dovoljna preokupacija u pogledu strateških planova. No, vladajući su ipak počeli razmatrati i daljnje korake, i to u smjeru svođenja državnog portfelja u jednu banku. S obzirom na skori kraj mandata i izbore, kovanje planova o pripajanju Croatia banke osuđeno je na idejnu razinu, ali neki skori potezi uklapaju se u takav scenarij.

Dobro upućeni neslužbeni izvori tvrde kako bi s početkom listopada od troje članova Uprave mogao ostati samo Ivan Šverko koji se Upravi pridružio lani. Predsjednici Suzani Brenko i Stjepanu Mandiću trogodišnji ugovor s Vladom istječe 1. listopada (licenca HNB-a im istječe tek dogodine), a ona im navodno neće ponuditi nove. Hoće li Šverko dobiti privremeno pojačanje iz redova Nadzornog odbora, zasad je nepoznanica.

U domeni je nagađanja i postoje li još neki razlozi za ‘štednju’ na Upravi. Neslužbeno, između nadzornika tj. predstavnika vlasnika i uprave postoje razmimoilaženja oko poslovne strategije i plana koji je iznijela uprava. Brenko je, čini se, sklona politici agresivnog rasta koji je u 2014. rezultirao prvom dobiti nakon pet godina gubitaka. Uprava se i nedavno, u osvrtu na poslovanje u prvoj polovici godine, pohvalila nizom pokazatelja. Aktiva (3,4 milijarde) je u šest mjeseci porasla 12 posto, operativna dobit (15,5 mil.) je gotovo na razini cjelogodišnje lanjske, polugodišnja iskazana neto dobit (4,1 mil.) čak je sedam puta veća nego lani, neto kamatni prihodi povećani su 26 posto…

Istodobno, ističu, pokrivenost loših plasmana podignuta je na 54 posto, a operativni troškovi smanjeni su više od pet posto. Premda Uprava ističe kako je udjel troškova u prihodima u odnosu na 2012. smanjen s čak 129 posto na 68,6 posto, to je i dalje ispod troškovne efikasnosti sustava. U eventualnom planiranju daljnjeg rasta, dakle, banka se ne može oslanjati na buduće zadržane dobiti kojima bi se održavali kapitalni zahtjevi. A nakon što je prije nekoliko godina država putem DAB-a u nju ubrizgala 270 milijuna kuna, zbog pravila EU o potporama do daljnjega takva kapitalna podrška nije moguća.

Čak i kad bi država imala novca. Zagovornici spajanja dviju državnih banaka kao argument ‘za’ otprije navode sve veće regulatorne zahtjeva te donji prag troškovne konkurentnosti procjenjuju na oko pet milijardi kuna aktive. Ne čudi ni oprez prema visokim stopama rasta Croatije, posebice prema rizicima koje nose gotovo udvostručeni zajmovi klijentima u samo tri godine.