Vlada se ipak neće upustiti u najavljeno donošenje zakona o otpisu duga tvrtkama u većinskom državnom vlasništvu prema kojima ima potraživanja za neplaćene poreze, doprinose i jamstva. Pitanje duga koji se ukupno procjenjivao na iznos veći od 4,5 milijarde kuna rješavat će se pojedinačno, od slučaja do slučaja, potvrđeno je Poslovnom dnevniku u Ministarstvu financija. Mjesecima nakon što su ministar financija Ivan Šuker i potpredsjednik Vlade Damir Polančec najavljivali da dogovaraju model oprosta dugova koji bi olakšao privatizaciju tvrtki koju je praktično nemoguće provesti bez takve državne intervencije, zaključeno je da se to pitanje ipak ne može generalno riješiti. Stoga će se, kao što im je to sugerirano i iz Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja, pitanje reguliranja nepodmirenih obveza prema državnom proračunu rješavati ovisno o specifičnostima pojedine tvrtke. Zasad je moguće govoriti o najmanje tri modela koji će se primjenjivati u, kako se najavljuje, konačnom rješavanju nagomilanih dugova dvjestotinjak tvrtki iz državnog portfelja. Velikim dijelom dugovanja će se pokušati riješiti po klasičnoj formuli koju Vlada najčešće primijenjuje – pretvaranjem duga u vlasnički udjel. Taj model koristit će se i za poduzeća u kojima država nema većinski vlasnički udjel, no koja su od strateškog značenja za državu. Na taj način država je već stekla većinski udjel u kutinskoj Petrokemiji, a nedavno i u koprivničkoj tvornici obuće Sloga, u kojoj je “podržavljenje” obrazloženo velikim brojem radnika i izgledima da se tvrtka u budućnosti dokaže na tržištu. Dug od 27 milijuna kuna Vlada je riješila na način da je postala vlasnik 68,74-postotni vlasnik Sloge preuzevši i obvezu pronalaska strateškog partnera kroz proces privatizacije. Po tom je principu država postupila i u slučaju osječke Modne konfekcije Slavonija, kojoj je potkraj travnja 11,4 milijuna kuna duga prema državi pretvoreno u dionice, čime je država u tom poduzeću stekla udjel od 77,18 posto. Drugi način rješavanja nenaplaćenih potraživanja države bit će klasičan otpis kao sastavni dio privatizacijskog procesa. U tom dijelu bit će važan i angažman Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja jer se takva vrsta otpisa smatra svojevrsnom potporom za restrukturiranje. Prije nego se poduzeće privatizira, Agencija bi, naime, trebala dati svoje mišljenje o predloženom modelu restrukturiranja kroz privatizaciju, što bi onemogućilo i eventualne prigovore da Vlada diskrecijski odlučuje o otpisu dugova poduzećima koje prodaje poželjnim privatnim investitorima.

Među tvrtkama koje čekaju na privatizaciju uz čišćenje bilanci na spomenuti način su splitski i imotski vinari Dalmacijavino i Imota, čiji su procesi privatizacije već započeli objavom natječaja po nominalnoj cijeni, što je učinjeno kako bi se zadovoljila zakonska forma. O detaljima tog postupka nedavno je resorni ministar Petar Čobanković postigao dogovor i s predstavnicima radnika Dalmacijavina, kojima je najavio da će se tvrtka vjerojatno privatizirati tek u trećem krugu, pod posebnim uvjetima, što znači da će biti ponuđena uz cijenu od 1 kune, uz dogovor o rješavanju gotovo 400 milijuna kuna dugova Dalmacijavina. Sličan se način predviđa i za još neke državne tvrtke u kojima dugovi dosežu ili čak prelaze temeljni kapital, poput kaštelanskog Adriachema, hotelskih poduzeća Živogošća, Podgora, Bizovačke toplice, ZRC Lipik, te crikvenički hotelski kompleks Jadran, a čija bi privatizacija trebala biti oglašena na jesen. S primjenom tog modela ne bi trebalo biti previše neizvjesnosti budući da je već primijenjen u privatizaciji najproblematičnijih državnih poduzeća kakvo je, primjerice, bio poljoprivredni kombinat Belje ili mesna industrija PIK Vrbovec, a posljednji je takav slučaj bio privatizacija hotelskog poduzeća Koločep, koje je pronašlo vlasnika tek nakon otpisa najvećeg dijela potraživanja države. Određenu inovaciju u privatizacijsku, ali i praksu državnog opraštanja dugova gubitašima mogao bi unijeti proces privatizacije crne metalurgije, koji je od početka mandata ove Vlade dobili atribut strateških. Nakon što se ispuni potrebna procedura (objava natječaja po nominali i uz diskont), u trećem natječaju, pod posebnim uvjetima, moglo bi se od samih investitora zatražiti da Vladi predlože način podmirenja dugova prema državi. Primjerice, u planu restrukturiranja tvrtke kojeg investitori moraju ponuditi, zatražit će se njihovo izjašnjavanje o omjerima dugova koje su spremni sami podmiriti, odnosno za koji smatraju da je potreban otpis kao nužan preduvjet da uspije program restrukturiranja. Državi će, očekivano, biti interesantniji oni investitori koji će zatražiti manji otpis jer je riječ o društvima koja su nagomilala goleme obveze. Primjerice, predsjednik uprave TLM-a Ivan Koštan nedavno je objavio da je TLM samo u prošloj godini, u kojoj je planirani gubitak bio 82 milijuna kuna, poslovao s gubitkom od 129 milijuna kuna, a u prvih šest mjeseci nastalo je novih 70 milijuna kuna. Ukupne obveze TLM-a, pak, prelaze milijardu kuna i nadmašuju temeljni kapital tvrtke. Konačno doneseno stajalište o načinu rješavanja duga trebalo bi napokon ubrzati procese koji su stajali upravo zbog iščekivanja zakonskog prijedloga o rješavanju dugova u paketu.

(Mirela Klanac)