Potražnju za vinom u Hrvatskoj održava turizam, no to nas uspavljuje, država mora pomoći podizanju novih nasada, od 500 do 1000 hektara godišnje, kaže Tomislav Panenić iz Udruge Graševina Croatica. Vinska industrija na globalnoj razini ne uspijeva zaustaviti negativan dugogodišnji trend pada potrošnje vina, koji prati i pad proizvodnje u najvažnijim vinarskim državama.

U 2024. godini, prema preliminarnim podacima Međunarodne organizacije za vinovu lozu i vino (OIV), ukupna je proizvodnja vina manja za oko 2% u odnosu na prethodnu 2023., a 13% u odnosu na desetogodišnji prosjek. S ukupnom proizvodnjom 231 milijuna hektolitara, na koliko se procjenjuje proizvodnja u 2024., bit će to najslabija godina još od 1961.

Najveći svjetski proizvođač vina, Francuska, imala je ogroman pad (čak 23%), dok se Italija, koja je sličan dvoznamenkast podbačaj imala godinu ranije, lani lagano oporavila. Procjene su za Hrvatsku, pak, da će imati neznatno bolju proizvodnju nego u 2023., za oko 1%., ali se u odnosu na prethodne godine primjećuje zaostajanje.

Na globalnoj razini, razloga za slabljenje vinske proizvodnje više je, no dva su najvažnija – pad potražnje i problemi sa sirovinom zbog klimatskih promjena i nestabilnog vremena. I u Hrvatskoj se proizvođači vina suočavaju sa štetama zbog tuča, mraza, ekstremnih vrućina i suša, zbog kojih su štete na prinosu u vinogradima protekle dvije godine procjenjivane od 30 do 50%.

Ali, za razliku od drugih zemalja, naše se tržište još ne suočava s problemima drastičnog pada potrošnje. Najviše tomu pridonosi turizam, kroz koji se plasira velik dio domaće proizvodnje, no to se može pokazati i kao bumerang.

Smatra to Tomislav Panenić, direktor udruge Graševina Croatica, ukazujući da je, za razliku od drugih zemalja koje poduzimaju sve da očuvaju tu proizvodnju, Hrvatska i dalje uspavana. Tako ostaju u drugom planu problemi kojima se bave u drugim vinarskim zemljama Europske unije, prvenstveno u Francuskoj. Ono što naše vinare najviše muči jest nedostatak sirovine.

Krauthaker: Na međunarodnim natjecanjima naša vina osvajaju brojne nagrade i priznanja, a s druge strane ne proizvodimo dovoljne količine vina za pokrivanje vlastitih potreba.

Težak posao
“Vinogradi su poljoprivreda, vinogradarstvo je težak posao i ljudi od toga danas bježe. Zato se i smanjuju površine pod grožđem, posebice u Istri. S druge strane, broj vinara raste”, kaže doajen hrvatske vinske proizvodnje Vlado Krauthaker, objašnjavajući prilike na domaćoj sceni.

energetska tržišta

Provokativni plan za novu eru europske energetske neovisnosti

Stvarni svijet

Roditelji vs. algoritmi: Evo kako roditelji mogu preuzeti kontrolu

Od ulaska u EU, površine vinograda smanjile su se s 22 tisuće hektara na ispod 18 tisuća i tim se problemom mora po njemu država ozbiljno pozabaviti, kako bi se proizvodnja očuvala.

“U Hrvatskoj imamo svojevrsni apsurd – imamo sve više vrhunskih vinara, mladih vinara, novih modernih vinarija, na međunarodnim natjecanjima naša vina osvajaju broje nagrade i priznanja, a s druge strane ne proizvodimo dovoljne količine vina za pokrivanje vlastitih potreba.

Smanjuju nam se površine pod vinogradima i količina proizvedenog vina, velike količine vina moramo uvoziti, a nažalost trendovi i u 2024. nisu bili dobri. U prvih deset mjeseci prošle godine uvoz nam je rastao po stopi od 20%, dok izvoz vina kontinuirano pada”, kaže Dragan Kovačević, potpredsjednik HGK za poljoprivredu i turizam.

Uvoz proizvođači vina drže velikom boljkom, jer dok hrvatski proizvođači dižu kvalitetu svojih vina, time i standard tržišta, police u trgovinama i restorani preplavljeni su vinima iz uvoza, uglavnom lošije kvalitete. Prema posljednjim podacima DZS-a (2023.), koje je obradio HGK, uvoz vina dosegnuo je 46 milijuna eura (izvezeno je istodobno oko 19 milijuna eura) i njegova vrijednost, za razliku od izvoza, bilježi kontinuiran rast.

Rastući izvoz u SAD
Uvozi se, gleda li se ukupna vrijednost, vina iz Francuske su na prvom mjestu, čine četvrtinu uvoza, no riječ je o skupljim vinima, budući da je riječ o nešto manje od 9 tisuća hektolitara. Drugo tržište po vrijednosti uvoza su vina iz Italije, dok količinski dominiraju vina iz Makedonije (74 tisuće hektolitara) i iz Mađarske (52 tisuće hektolitara).

Zanimljivi su podaci i o izvozu – vodeće tržište za hrvatska vina, i količinski i vrijednosno, je BiH, gdje odlazi trećina izvoza, 18 tisuća hektolitara vrijednih 6 milijuna eura. Slijede Njemačka, Crna Gora i Srbija, a peto izvozno tržište za hrvatska vina je SAD, gdje je izvezeno oko 2 tisuće hektolitara vrijednosti 1,4 milijuna eura, više nego primjerice u Sloveniju.

Dragan Kovačević dodaje da je Hrvatska turistička zemlja koja se želi brendirati kao vinska destinacija, koja teži održivosti i produženju turističke sezone posebice kroz snažniju eno- gastronomsku ponudu i zato država mora izdvajati, uz europski, više proračunskog novca za investicije u vinarstvu i vinogradarstvu, a posebno za promociju i marketing vina.

Upravo u promociji Panenić vidi i jedan od problema, jer HGK, koji je nekada dobro organizirao i vodio takve kampanje, od kada je ostao bez novaca od članarina to više nije u mogućnosti provoditi na toj razini, dok sliku koju turističke zajednice nastoje izraditi kroz enološko-gastronomsku promociju narušava upravo činjenica da nema kontrole što se servira na stolovima hrvatskih ugostitelja kao domaće vino.

Uvoz, uglavnom vina niže klase, zaslužan je također i za rast cijena vina u Hrvatskoj, čija je visina, najviša u EU (52% u zadnje četiri godine), izazvala žestoke reakcije u domaćoj javnosti. No, vinari kažu da to ne oslikava pravo stanje domaće proizvodnje, koja uglavnom nije radikalno dizala cijene. Krauthaker primjerice kaže da su u njegovoj vinariji, zbog rasta svih troškova, povećali cijene između 5 i 10%. U drugim vinskim zemljama EU, gdje se suočavaju s padom potražnje, već su imali osjetno više cijene od naših, pa taj rast nije izražen.

Kovačević: U prvih deset mjeseci prošle godine uvoz nam je rastao po stopi od 20%, dok izvoz vina kontinuirano pada.

Gdje je vinska omotnica?
No, za Panenića je ključni problem nestajanje vinogradarskih površina u Hrvatskoj. Godišnji pad vidljiv je iz podataka da je pod vinogradima u 2022. bilo 17.600 hektara, a u 2023. 323 hektara manje. Zbog toga se Udruga obratila Ministarstvu poljoprivrede i ministru Josipu Dabri s prijedlogom uspostave posebnog programa podizanja nasada vinograda. Prethodne mjere vinske omotnice i aktualnog strateškog plana Zajedničke poljoprivredne politike RH, neće po procjenama vinara, zaustaviti daljnje smanjenje vinograda, pa predlažu da se pomogne potporama podizanju novih nasada vinove loze.

Uključene bi bili troškovi osnovne pripreme tla, troškovi sadnje, a država bi takve investicije i maksimalno rasteretila administrativnih procedura. Cilj je da se godišnje povećaju površine pod vinovom lozom za 500 do 1000 hektara, čime bi se osiguralo očuvanje proizvodnje vina. Krauthaker ističe i nužnost povećanja površina pod bijelim grožđem, jer su danas, s promjenama navika, bijela vina traženija.