S obzirom na eksponencijalni rast poticaja za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora (OIE) na koje će se u idućih 10-ak godina podijeliti između 13 i 14 milijardi kuna koje plate građani u višoj cijeni struje, Hrvatska bi trebala provesti 'screening' jesu li sklopljeni ugovori raskidivi.

Poručio je to Željko Lovrinčević s Ekonomskog instituta koji je na temu profitabilnost proizvođača struje iz OIE održao izlaganje na konferenciji 'Izazovi današnjice' u petak u Šibeniku u suradnji Veleučilišta Šibenik i EIZ-a. "Cijena kilovata proizvedenog u vjetroelektranama dvaput je viša od tržišne. Kod drugih izvora razlika je još i veća, primjerice kod kilovat iz solara, ovisno o veličini, i tri puta.

Istovremeno, tehnologija je napredovala da vjetrolelektrane (na tlu) praktično od 2020. godine neće trebati poticaje da bi bile profitabilne, a velike solarne elektrane kroz 1-2 godine. I sad se postavlja pitanje što su pojedine zemlje ugovorile s proizvođačima i na koji rok", rekao je Lovrinčević. Ističe da je prema podacima Hrvatskog operatora tržišta energije u 11 godina do 2016. ukupno povlaštenim proizvođačima plaćeno 1,5 milijardi kuna, a samo 2018. isplaćeno je 2,17 milijardi kuna, odnosno 0,6 posto BDP-a.

Usporedbe radi, povlašteni proizvođači godišnje dobiju iznos koji koliko bi težilo smanjenje PDV-a s 25 na 24% od kojeg će Vlada vjerojatno odustati.  "U idućih desetak godina podijelit će se između 13 i 14 milijardi kuna na potpore koje suvremena tehnologija ne zahtijeva, a zbog kojih su stope povrata izrazito visoke, a ulaganja isplativa ispod 10 godina.

Djelomice je to lobistička priča, a dijelom manjak strateškog razmišljanja u zemlji koja zadovoljava minimalnu proizvodnju iz OIE. Zasigurno, dugoročno loša financijska odluka koja se mjeri u milijardama kuna dok se istovremeno razgovara o nekoliko stotina milijuna sindikalnih zahtjeva", zaključio je  Lovrinčević.