Ne postoji niti jedna djelatnost koja u svojoj biti nema ekonomsku logiku i financijsku računicu; primijenjeno na poslovanje, to je efikasna upotreba ograničenih resursa i razlika između prihodovanog i uloženog. Sve ljudske aktivnosti imaju svoj matematički (ekonomski) odraz i stoga je nužno poznavanje zakonitosti koje vladaju u gospodarskim odnosima.

Potrebno je da svi oni koji su uključeni u gospodarske aktivnosti, od onih koji rade u odjelu financija preko menadžera do članova uprave i nadzornih odbora, poznaju osnove financijskog poslovanja u užem ili širem kontekstu, odnosno da su financijski pismeni. Što je "financijska pismenost", zašto je ona važna menedžerima, poduzetnicima i vlasnicima poduzeća za poslovno vođenje i odlučivanje? Koje su koristi financijske pismenosti i koja su to znanja potrebna iz područja financija koja menadžeri moraju usvojiti da bi bili što uspješniji u rješavanju dnevnih zadataka i postizanju ciljeva poslovanja?

U gospodarstvu se ne ponašaju uvijek svi kao da u svom poslovnom djelovanju primjenjuju ekonomsku logiku i financijsku računicu, iako je i jedno i drugo prirodno gospodarskom djelovanju. Stoga je neophodno da svi koji obavljaju gospodarske aktivnosti imaju ta znanja, širinom i dubinom primjerena zahtjevima svakog pojedinog radnog mjesta.Nepoznavanje osnova financija i računovodstva može imati drastične posljedice i za korporaciju i za odgovornog pojedinca. Treba biti svjestan toga da sve košta i da prije ili kasnije sve dođe na naplatu. Upravo zbog toga treba raspolagati stanovitim fondom ekonomskih znanja, čak i u slučaju kad to nije u opisu radnog mjesta. Izjave kao "to ne spada u domenu moga rada" ne mogu biti opravdane.

U svim djelatnostima nešto se stvara i razmjenjuje. Uspješnog stvaranja i razmjene nema bez ekonomske logike i financijske računice. To znači da su ekonomska znanja nužna svima. Birokratski pristup utkan u svakodnevno poslovanje državne uprave upravo ima korijene u potpunom nepoznavanju i ignoriranju ekonomske logike i financijske računice. Propisi se doživljavaju kao da su sami sebi svrha, primjenjuju se na način izrazito protivan interesima društva i rezultati su porazni. Kad bi državni činovnici poznavali makar samo osnove ekonomskih procesa i zdrave ekonomske logike, sigurno bi njihovo postupanje bilo bitno elastičnije, jer bi bili svjesni štetnosti svojih postupaka.

Vlatka Sakar, mag. oec