Hoće li uskoro biti zabranjena prodaja motornih ulja u klasičnoj maloprodaji? Ovakva mogućnost nedavno je najavljena u sklopu Auto-moto foruma – skupa u organizaciji udruženja trgovine motornim vozilima i dijelovima.

Iako se tradi o mjeri koja bi mogla imati značajne ekonomske posljedice, zanimljivo je da se prvenstveno radi o mjeri koja je motivirana ekološkim razlozima. Naime, između 2007. i 2013. za potrebe vezane uz sva motorna vozila na hrvatskom tržištu prodano je 188 milijuna litara motornih ulja, istodobno je otpadnih ulja prikupljeno tek 44 milijuna litara. Problem i jasan dokaz nefunkcioniranja sustava, moglo se čuti na skupu, jest činjenica da nitko pouzdano ne zna, gdje je završilo 'jezero' od čak 144 milijuna litara otpadnih motornih ulja. Možda u kanalizaciji, rijekama ili tlu?

Ili su, našalio se jedan od sudionika, otpadnim uljem ofarbani i time zaštićeni od kukaca štetočina kilometri dvorišnih drvenih ograda, što je još uvijek  navika na pojedinim lokacijama, a na ovdašnjim prostorima, dodao je, nije nepoznat ni običaj potpaljivanja vatre upravo otpadnim uljem. Zamjenik ministra zaštite okoliša i prirode Hrvoje Dokoza najavio je kako će poslati inspektore na teren u postroženi nadzor te da se prva analiza s izvješćem može očekivati u lipnju. Prodaja motornih ulja mora se izuzeti iz klasične maloprodaje i prepustiti isključivo servisnim radionicama jer samo u tom slučaju vlasnici tvrtke mogu jamčiti pravilno zbrinjavanje motornih ulja, jedno od rješenja koje je moguće provesti u kratkom roku i učinkovito, predloženo je. Ipak, evidentno je kako sustav u trenutnom stanju ne funkcionira. Naime, zbrinjavanje otpadnih motornih i ostalih srodnih ulja u Hrvatskoj se odvija putem sustava ovlaštenih koncesionara.

Te tvrtke od države su ovlaštene da bez ikakve naknade preuzimaju ulje od potrošača i onda ga zbrinjavaju – najčešće se ta sirovina koristi kao energent. Ipak, takav sustav očito nije polučio rezultate, prvenstveno zato što još uvijek postoji vrlo niska razina javne svijesti o toksičnosti starog motornog ulja. A o toj toksičnosti dovoljno svjedoči činjenica da je samo litra takvog ulja dovoljna za zagađenje milijun litara čiste vode. Utoliko, možda je  striktnija državna kontrola nad distribucijom ulja poželjna, no pitanje koje se nameć jest da li bi se onda takav model trebao primjeniti i na neke druge vrste otpada, kao što su primjerice automobili, pa vozačima ne bi bila dozvoljena odjava starog vozila bez potvrde o njegovom adekvatnom zbrinjvanju.