Veliki broj upravljačkih kadrova najvećih kompanija tijekom sljedećih godinu i pol   administrativno se lišava prava na niz transakcija, što nikome nije dvojbeno kad nije riječ o izvedenicama njihova statusa, konkretnije o materijalnim pravima i nagradama koje su regulirane menadžerskim ugovorima na temelju novog okvira koji se tiče i mjere isplate svibanjske plaće uz potporu države.

Menadžeri, a isto I izvršni direktori, prokuristi te svi koji su ovlaštene osobe za vođenje cijelog ili dijela poduzeća, naime,   gube ih na duži rok, pa ako se na konzumaciju ugovorenih stavki ipak odluče, za poduzetnike će nastati obveza da državi vrate potpore primljene za svibanj 2020.

Razlog? Zakamuflirano, a pod objavama novih mjera za dio poduzetnika za isplatu plaće za lipanj, Hrvatski zavod za zapošljavanje (HZZ) prošlog je petka izmijenio uvjete korištenja potpore i za plaću za svibanj. Originalni dio mjera vezan uz plaću za razdoblje ožujak – svibanj, čiji su uvjeti objavljeni 20. ožujka, ‘u hodu’ i za mnoge nezamijećeno tako dobiva novi okvir.

Izmijenjeni uvjeti na kraju svibnja obuhvativši i svibanjsku plaću tiču se isključivo poduzetnika koji zapošljavaju više od 50 djelatnika, što znači velikog broja srednje velikih te velikih poduzetnika, kako je određeno uvažavajući tek broja radnika i pritom zanemarujući razinu prihoda.

Kako bilo, sukladno bazi koju je Marko Rakar izradio tako da je korisnike mjera povezao s brojem djelatnika, prosječno isplaćenom plaćom, te ostvarenim dobitkom na bazi zadnjih dostupnih financijskih izvještaja za 2018., a revizorica Dubravka Kopun napravila sistematizirani pregled, proizlazi da se u ovoj kategoriji približno nalazi 2,5% poduzetnika ili nešto više od 1000 kompanija. koje zapošljavaju približno 42% zaposlenih za koje su   ostvarili mjeru za plaću za ožujak – ukupno za blizu 140.000 radnika.

Kako je dio poduzetnika zatražio mjere tek za travanj i svibanj, čini se da je riječ o tangiranim menadžerima iz skupine koju čini još veći broj poduzetnika i radnika koje zapošljavaju. Dakle, ne radi se o nezanemarivom broju zaposlenika, koji su mjeru koristili.

Uz zabranu isplate dobitka sve do 31. prosinca 2021. oko čega se svi slažu, kao i zabrane stjecanja vlastitih dionica, ono što se pokazuje ipak kao dvojbenije u ovoj fazi je svakako zabrana isplate bonusa članovima Uprave. Pri tome, za članove Uprave nije bilo niti moguće dobiti mjere HZZ-a u situacijama zapošljavanja više od 50 djelatnika, a ovime ostaju i bez prava isplate ugovorenog bonusa za postignute rezultate.

No, dok odgovorne osobe s teškim zadatkom izvlačenja tvrtki iz krize kroz poslove koji donose rast prihode, već u odnosu na svibanjsku potporu gube svoja ugovorena prava, slično ograničenje ne postoji za nagrade zaposlenika. Je li ovo skroz pravično, može se razgovarati, no mišljenja oko prava na bonuse zbog izvlačenja tvrtke iz krize su suprotstavljena.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

Dok revizorica Kopun ističe da je veliko pitanje kako će poduzetnici i menadžeri postupiti, Dražen Oreščanin, izvršni direktor Udruge Glas poduzetnika zagovara politiku stezanja remena i za menadžere. Konkretni smjer u kojem će rješenje moguće ići, prema Kopun, leži u ugovorima s HZZ-om koji, čini se, imaju slabu točku.

Kopun tvrdi da razgovori s pravnicima upućuju da zbog izuzetno jednostavnog ugovora koji je dostavljen od strane HZZ-a, s pravnog aspekta nema puno mogućnosti da legalno HZZ osigura povrat novčanih sredstva ako se poduzetnici neće pridržavati ovih uvjeta. Budući da je HZZ za ove mjere u pravilu dostavio ugovor poduzetnicima u kojem nema ovakvih uvjeta (dok se novčana sredstva postepeno isplaćuju poduzetnicima tijekom svakog pojedinog mjeseca), po njoj to znači da niti ne omogućava definiranje nekih novih uvjeta naknadno, i to još k tome jednostrano od strane samo jedne strane.

“Izgleda da se posve zaboravlja da se ova mjera zove “potpora za očuvanje radnih mjesta” i da je namijenjena minimiziranju raskida ugovora o radu uzrokovanih uslijed značajnog pada gospodarske djelatnosti zbog pandemije Covid-19. Dakle, radi se o sufinanciranju troškova plaća kako bi se zadržali zaposlenost i potrošnja, a ne kako bi poduzetnici ostvarili dodatni prihod. U konačnici, izmjene Zakona o porezu na dobit predviđaju da su ove potpore neoporezivi prihod, čime se još jednom potvrđuje da su bile namijenjene zaposlenicima, a ne poduzetnicima”, ističe Kopun.

Što se tiče nespornih uvjeta vezanih za isplatu dividende i dobiti, to se primarno odnosi na veće tvrtke koje nisu članice Udruge, navodi Oreščanin dodajući da su neke države definirale to ograničenje i ranije, a od ovog mjeseca im se priključuje i Hrvatska. Realno, interes vlasnika tvrtke u poslovanju je ostvarivanje dobiti i on od te dobiti živi. S druge strane, ako se dobit zadrži u tvrtki kao rezerva za poslovanje, tvrtka će lakše preživjeti krizu.

“Oba ova stava imaju realno uporište tako da je nezahvalno suditi tko je više u pravu, možda bi bilo najbolje ograničiti rok za isplatu dobiti do kraja primjene mjera. Meni osobno nije mudar menadžerski potez isplaćivati dobit i bonuse za prethodnu godinu, dok je tvrtka ove godine u krizi, tražili minimalnu plaću od države ili ne tražili”, navodi Oreščanin.

Iz HZZ-a s tim u vezi pojašnjavaju da se promjena uvjeta odnosi na poslodavce koji su potporu zatražili za 50 i više radnika, a vrijede od 29. svibnja i odnose se na isplatu potpore za svibanj, dok se navedeni kriterij “prvenstveno odnosi na isplate bonusa članovima uprave od 29. svibnja i nadalje pa se bonusi mogu isplatiti do neoporezivih iznosa”.