Nakon nekoliko izazovnih godina, 2025. donosi stabilizaciju poslovanja Petrokemije. Proizvodnja će trajati osam mjeseci, a u 2026. očekuje se nastavak stabilizacije i ulaganja u nove proizvodne programe. Glavni izazovi ostaju vezani uz globalne i europske tržišne trendove.
U razdoblju redovite proizvodnje Petrokemija je najveći potrošač prirodnog plina u Hrvatskoj. Cijene prirodnog plina su se sredinom 2025. stabilizirale na oko 35 eura/MWh i ta se razina prognozira za 2026. Ona omogućuje redovitu proizvodnju, ali i dalje razina ostvarenih marži ostaje problem. Tek cijena plina ispod 30 eura/MWh donosi marže na finalnim proizvodima, a time i bolje poslovne rezultate.
Cijene gnojiva i tehničkih industrijskih kemikalija koje dolaze iz Rusije, Sjeverne Afrike i Dalekog istoka niže su od cijena istih proizvoda proizvedenih u EU, a to se posebno odnosi na Rusiju, gdje su troškovi proizvodnje manji zbog niske cijene plina za domaće proizvođače. Trenutačno u EU ne postoji zabrana uvoza gnojiva iz Rusije, ali su od sredine 2025. uvedene zaštitne uvozne carine, koje će se povećavati svake godine. Unatoč tim mjerama, Petrokemija, koja proizvodi gnojiva visoke kvalitete, teško može cjenovno konkurirati jeftinijim ruskim proizvodima.
Petrokemija posluje u energetski zahtjevnoj industriji s visokim emisijama CO₂, što značtno utječe na profitabilnost cijelog sektora u Europi. Početkom 2026. EU uvodi Carbon border adjustment mechanism (CBAM), odnosno Mehanizam za prilagodbu ugljika na granicama koji će imati dvojak utjecaj na poslovanje Petrokemije – negativno jer će se svake godine smanjivati besplatne kvote za emisije CO2, a pozitivno što će se izjednačiti uvjeti za europske proizvođače obuhvaćene ETS-om (Emission trading system) i dobavljače izvan EU-a, koji prije nisu bili podložni tom propisu.
Kako bi odgovorila na te izazove, Petrokemija intenzivno radi na projektima povećanja energetske učinkovitosti s ciljem smanjenja emisija CO₂ te na razvoju rješenja za trajno zbrinjavanje CO₂ u podzemnim geološkim slojevima. Riječ je o višegodišnjim projektima koji su važan korak prema održivijem poslovanju i dugoročnoj konkurentnosti tvrtke. Osim vanjskih izazova, koji su često izvan kontrole Petrokemije, tvrtka se suočava i s važnim internim izazovom – nedostatkom inženjerskog kadra.
Dok Petrokemija nema teškoća u zapošljavanju radnika u proizvodnji, pronalazak i razvoj inženjera pokazao se dugotrajnim i zahtjevnim procesom. Uzrok tome leži u specifičnosti industrijske grane – na tržištu rada gotovo da i ne postoji “gotov” kadar s iskustvom u petrokemijskoj proizvodnji pa je potrebno interno razvijati stručnjake kroz višegodišnje programe osposobljavanja.
