Marija je lani iznajmila svoj dvosobni stan u Naselju Lj. Posavskog bračnom paru s troje djece. S jednim od supružnika potpisala je ugovor o najmu, podstanare uredno prijavila te platila porez sedam mjeseci unaprijed. No na kraju su ju prevarili ljudi koji, kako je naknadno doznala, već duže na području Osijeka žive besplatno, na tuđi račun, piše Glas Slavonije.

– Na oglas mi se javio pristojan čovjek, dobro odjeven, kao i njegova supruga i troje djece. Pitali su mogu li se odmah useliti, jer imaju neugodnu situaciju – bivši ih najmodavac tjera iz kuće gdje su podstanari bez otkaznog roka, jer je kuću prodao. Prihvatio je stanarinu od 1000 kuna mjesečno, i to da mora dati novac za dva mjeseca unaprijed. Inzistirao je da "ovaj put" svakako sklopimo ugovor u kojemu je otkazni rok čak 60 dana kako bi se osigurao da ponovno na završi na cesti s malom djecom. Ugovor smo i potpisali kod javnog bilježnika. Tražio je prijavu u MUP-u, i to sam učinila, a paralelno sam otišla i u Poreznu upravu i uplatila obvezu za idućih sedam mjeseci. Na dan useljenja tražio je i očitanje svih brojila kako bi se osigurao da ne mora platiti ono što nije potrošio. Kada se useljevao, pružio mi je 2000 kuna, ali je dodao kako mu je to, eto, sve do 20. u mjesecu, dok mu ne sjedne plaća. Pogledala sam tu malu djecu, bilo je mjesec dana uoči Božića, nisu imali svoju kuhinju, pa sam mu 1000 vratila i rekla neka bolje za taj novac opremi stan, a meni stanarinu za sljedeći mjesec uplati 20. Bio je jako zahvalan – prepričava Marija.

No, kada je došao 20. u mjesecu – od uplate nije bilo ništa.
– Bili su blagdani, opet zbog te male djece, jer i ja ih imam, pristala sam pričekati. No prošli su blagdani, došao je siječanj, a on se na svaki upit o uplati stanarine nekako izvlačio. Onda sam provjerila kakva je situacija s plaćanjem režija i ostala šokirana – od sredine studenoga do kraja siječnja nisu uplatili ni jednu jedinu lipu za struju, vodu, plin i odvoz smeća! Natezanje oko plaćanja se nastavilo i konačno sam krajem veljače shvatila da sam prevarena. Angažirala sam odvjetnika, te sam im službeno poslala otkaz ugovora. I potom čekala da istekne rok od 60 dana, moleći Boga da nakon isteka tog roka oni mirnim putem iziđu iz stana. Na kraju su, 15. travnja, i otišli. Ali ostali su mi dužni 6000 kuna za stanarinu i režijske troškove, od čega je samo dug za plin bio 2800 kuna! Kada mi je sjela plaća u travnju, cijelu sam ju dala da platim njihovo "prezimljavanje" o mome trošku, a u džepu mi je za moje potrebe i moju obitelju do sljedeće plaće ostalo 50 kuna! – priča Marija, još uvijek vidljivo potresena onim što je proživjela.

Cijeli članak pročitajte ovdje.