Iako profesor Josip Kregar i akademik Jakša Barbić uz korupciju ne vezuju članstvo ministara u nadzonim odborima tvrtki jer se nadzornici ne bave operativnim dijelom biznisa, upozoravaju premijera Ivu Sanadera da postojeće koncepcijsko rješenje podupire percepciju o korumpiranosti javne vlasti. Stoga su Vladi koja je na Okruglom stolu u HAZU-u predstavila nacionalni prijedlog trogodišnje borbe protiv korupcije iz kojeg je ispalo spomenuto rješenje predložili da izbaci politiku iz Nadzornih odbora državnih tvrtki ako doista želi smanjiti percepciju o raširenosti korupcije. Na mjesto ministara, državnih tajnika ili župana u NO-ima tvrtki u pretežitom vlasništvu države Vlada bi trebala dovesti stručnjake koji će, uvjereni su Barbić i Kregar, mnogo bolje obavljati taj posao. Iako se činilo da je Vlada apsolvirala tu temu odbacujući lani prijedlog Hrvatske udruge poslodavaca da državne nadzornike zamijeni menadžerima, novu rundu rasprave potaknuo je sam premijer koji je zatražio od akademika Barbića da ponudi alternativno rješnje koje bi bilo bolje od postojećeg. Sanader je, naime, objasnio zašto je prvotna ideja izbacivanja politike iz NO-a državnih tvrtki ispala iz Vladine antikorpcijske strategije.

Ministri u javnim poduzećima
“U razgovorima s vodstvom HUP-a bio sam taj koji je predložio izbacivanje državnih dužnosnika iz NO-a, a onda je došlo do sukoba Vlade i HUP-a jer su kritizirali ministre da su nesposobni. Dok Vlada ne privatizira javna poduzeća – a riječ je o Ini, HEP-u, Croatia osiguranju i mnogim tvrtkama – tamo ima ministre kao predstavnike države koji moraju paziti na dobro i uspješno poslovanje. No ako mi profesor Barbić da bolje rješenje tko bi umjesto ministara i saborskih zastupnika bolje predstavljao državu kao vlasnika u NO-ima, Vlada će prihvatiti ovu ideju”, naglasio je Sanader koji je dodao kako “ne trebamo izmišljati toplu vodu jer su vjerojatno i u Njemačkoj ministri u NO-ima državnih tvrtki jedino rješenje”. Akademik Barbić ipak je sugerirao državi da pronađe 200 stručnjaka koliko je izračunao da realno treba za kvalitetno predstavljanje interesa države kao vlasnika u velikim i manjim državnim tvrtkama dok ih ne privatizira.
“Ne može državni dužnosnik biti u Nadzornom odboru jer ne može obavljati taj posao kako treba. Članstvo u NO-u nije sjedenje na sjednicama, a ministar je toliko opterećen drugim obvezama i praktički ne doprinosi društvu. Smisao NO-a je da djeluje u interesu društva, a ministri to ni uz najbolju volju fizički ne mogu stići. Usto, postojećim se rješenjem šalje kriva poruka društvu. Ministar koji kao član NO-a djeluju u interesu trgovačkog društva ne štiti i interes konkurentskih privatnih tvrtki.

Odustati od prevelikih NO-a
To je suprotno pravilima o nelojalnoj utakmici i strogim odredbama o javnim potporama kojima država ne smije favorizirati svoje tvrtke u tržišnoj utalmici“, objasnio je Barbić. Država ima oko 250 subjekata od posebnog državnog interesa, a prema Barbićevu prijedlogu Vlada bi trebala odustati od mastodontskih nadzornih odbora koji imaju devet i sedam članova NO-a čime se rad pretvara u miting. ”Neka država smanji broj članova NO-a na pet u svojim najvećim društvima, a kod manjih tvrtki dovoljna su tri člana. Dovoljno je da ima većinu glasova, a ostatak neka prepusti manjinskim dioničarima. U tom slučaju bila bi riječ o 500 do 600 nadzorničkih mjesta, a to bi značilo da sa oko 200 ljudi može zadovoljiti sve potrebe za kvalitetnijim predstavljanjem države u NO-ima državnih tvrtki“, objašnjava Barbić koji tvrdi da ih država može naći među stručnjacima. Mogu zamisliti profesora kemije koji se bavi tehnologijom u NO državne tvrtke iz kemijske industrije jer on taj posao zna mnogo bolje od ministra”, zaključio je akademik Barbić koji je ostavio otvorenim pitanje može li to isto zamisliti i premijer.