Država kroz javnu nabavu godišnje nabavlja 40 milijardi kuna vrijedne robe i usluge, a procjenjuje se da se i do 20 posto tog iznosa nabavlja na nedovoljno transparentan način, rečeno je na radnom ručku o javnoj nabavi Hrvatske udruge poslodavaca (HUP).

I do osam milijardi kuna godišnje, dakle, državni aparat u kojem je 1600 naručitelja potroši na nedovoljno transparentan način. Na to je upozorila i Europska komisija, koja u svojim preporukama ističe nužnost smanjenja korupcije pri javnoj nabavi.U taj bi dio nabave mogao ući primjer koji je iznio Nikola Miđić iz HUP-a, po kojem je natječaj za odjevanje zaposlenika jedne zračne luke dobila tvrtka za odvoz glomaznog otpada. Još sumnjivije zvuči nabava tekstila za jednu državnu banku koja je tražila tkaninu specifičnog sastava koju proizvodi jedna tvrtka u Njemačkoj, koja pak ima ekskluzivni ugovor s jednom hrvatskom tvrtkom.

Poduzetnici zahtijevaju hitnu promjenu Zakona o javnoj nabavi ističući da inzistiranje na najnižoj ponudi rezultira generiranjem nelikvidnosti i urušavanjem tržišta. "Priče o najnižoj cijeni prostitucija su poslovanja. Od ukupne nelikvidnosti polovica se odnosi na tvrtke koje su u javnu nabavu ušle s dampinškim cijenama. Zato se u javnu nabavu mora uključiti kriterij prosječne cijene kako bi poduzetnici imali prostora za natjecanje", poručio je Petar Lovrić iz HUP-a, koji upozorava na to da su zbog kriterija najniže cijene mnogi projekti nezavršeni.

Da je vrijeme za novi zakon ističe i Goran Matešić, predsjednik Komisije za kontrolu javne nabave, koji smatra da bi u novom propisu trebali napustiti najnižu cijenu, a usvojiti kriterij ekonomski najpovoljnije ponude, uvesti institut okvirnih sporazuma za višegodišnje nabave, kao i koncentrirane nabave, kako bi se omogućilo sudjelovanje malih i srednjih poduzetnika HUP poziva državu i da zaštiti svoje gospodarstvo, kao što rade i ostale zemlje iako protekcionizam na prvi pogled nije prisutan. Nizozemska uvjetuje da sudionik javne nabave ima menadžera koji govori nizozemski jezik, Poljska uvjetuje sudjelovanje s upisom u poljske registre, Njemačka primjenjuje lokalne propise, dok Norveška na primjeru brodarske industrije uvjetuje sudjelovanje nužnošću da brod natjecatelja bude na norveškom tlu najmanje godinu dana.