Ovrha u rukama javnih bilježnika od 28. siječnja mogla bi početi dijelom i na kompromitirajući način. Očekuje se da će javni bilježnici preuzimanjem tog posla skinuti velik teret s ovršnih sudova. Procjenjuje se da preuzimaju oko tristo tisuća ovrha, no hoće li to biti tako, ovisi i o tome hoće li na svako ovršno rješenje javni bilježnici lupiti svoj pečat s klauzulom pravomoćnosti i ovršnosti u svom uredu.
Moglo bi se najprofitabilnijim notarskim kancelarijama (mjereno po količini novoga ovršnog posla, koji preuzimaju na samom startu primjene posljednje Ovršne novele) dogoditi da im pečate lupaju sami vjerovnici, a da oni ubiru nagradu za posao koji se odvija mimo njih. Riječ je navodno o tome da će određene javne bilježnike supstituirati u tom dijelu posla razni referenti koji rade u izvjesnim velikim vjerovničkim tvrtkama, kojima su neplatiše odavno masovna pojava. Kako su na takav “deal” navodno pristali neki javni bilježnici, to znači da dužnici ostaju nezaštićeni jer notari takvim ponašanjem ne samo da rade nezakonito nego gube javnobilježničku nepristranost.

Nezakonite sprege
Izvjesno je da bi tvrtke koje imaju desetke tisuća nenaplaćenih računa preko noći napravile i od većih i ekipiranijih notarskih kancelarija “čep”. Ako bi im doista podnijeli desetke tisuća računa na naplatu, to bi dovelo u pitanje normalno odvijanje ostalih segmenata posla mnogih javnih bilježnika. Ta okolnost čini izvjesnijim nezakonite sprege kojima je cilj da vjerovnici provode sami ovrhu bezbrojnih sitnih računa. Javnobilježničkom branšom šire se priče o pojedinim notarima koji su navodno uspješno ispregovarali preuzimanje poslova naplate za niz velikih tvrtki koje će im samo formalno povjeriti naplatu velikog broja ovrha na temelju vjerodostojnih isprava jer će navodno sav notarski posao obavljati referenti tih tvrtki. To bi značilo da ima notara koji ciljaju, kada je riječ o velikim javnim poduzećima kojima tisuće građana duguju novac za potrošeni plin i struju, telefonske račune, televizijsku pretplatu, vodu, odvoz smeća i slično, a kuloari spominju i da su u takve pregovore bili uključeni i iz nekih kartičarskih kuća, priskrbiti velik poslovni udjel na tržištu prisilne naplate, i to upravo nezakonito. Hoće li se reforma ovršnog prava s dugo najavljivanim uključivanjem javnih bilježnika u naplatu svih onih dugova na koje stranke ne stavljaju prigovor, pa znači da ih priznaju, odmah pretvoriti dijelom u debakl zahvaljujući nezakonitim postupcima izvjesnih javnih bilježnika kao i velikih vjerovnika? Prvi pozvani sugovornik za tu temu je predsjednik javnobilježničke komore Ante Ilić, kao i nadležni u Ministarstvu pravosuđa koji su u paket zakonskih promjena uključili i javnobilježničku ovršnu funkciju te autor ovršnog prava profesor Mihajlo Dika.

Veliki biznis
U komentaru za Poslovni dnevnik sam Ilić priznao je da su i do njega došle takve priče.
“Ono što se priča, tiče se stanovitih kolega koji će navodno raditi velik biznis s određenim vjerovnicima”, kaže Ilić. Iako je prema toj temi iz razumljivih razloga još suzdržan i oprezan, izražava načelno negativan stav prema potencijalnoj ideji da bi se javni bilježnici postavili profiterski prema tom novom poslu. Iako profesor Mihajlo Dika navodi da nije čuo za nezakonite aranžmane, ipak je određeniji u objašnjenju o čemu bi se, pokažu li se istinitima kuloarske priče, teoretski moglo raditi. “Kod ovrhe na temelju vjerodostojne isprave javni bilježnik treba samo lupiti pečat i ispuniti ga. Ako su neki javni bilježnici svoje pečate unaprijed otisnuli na temelju dogovora s vjerovnicima, riječ je o nezakonitom dogovoru čija je posljedica da im, primjerice, banka ili neki drugi veliki vjerovnik javnobilježnički pečat već unaprijed ima odštampan na poleđini ovršnih rješenja. To javni bilježinici ne smiju raditi. Vjerovnici im moraju pripremiti sve što je potrebno za izdavanje rješenja te od svakog vjerovnika moraju dobiti tako pripremljene papire na koje sami moraju staviti svoj pečat s klauzulom pravomoćnosti i ovršnosti”, objašnjava Dika. “U suprotnom slučaju, koji je nezakonit, to bi značilo povezivanje javnih bilježnika s određenim vjerovnicima što oni ne smiju činiti jer su po zakonu nepristrani povjerenici stranaka. Oni bi morali svoje izvorne pečate sami otiskivati i printati rješanja o ovrsi, pa vjerovnik ne bi smio raspolagati imenom i pečatom javnog bilježnika”, izričit je prof. Dika kojeg opisani slučaj podsjeća na svojedobno uvođenje dobrovoljnoga založnopravnog sudskog osiguranja naplate tražbina na nekretninama kada je dogovoreno kako bi to funkcioniralo u pogledu suda, banke i kreditoprimca. Banke bi unaprijed pripremile obrazac, zapisnik, rješenje o osiguranju i sve ostalo što je potrebno po zakonu, kaže Dika, što se onda podnosilo sucu koji ih je samo prekontrolirao i lupio pečat.
Moguće je da su oni vjerovnici koje je rukovodio model dobrovoljnog zasnivanja hipoteka pokušali odraditi unaprijed posao javnih bilježnika kako bi im olakšali da na početku primjene zakona javni bilježnici ne postanu ovršni čepovi. Unatoč tomu moglo bi se raditi o nezakonitim aranžamanima u stotinama tisuća računa, koju će naplatu krojiti direktno vjerovnici. U Ministarstvu pravosuđa konsternirani su mogućnošću da je već došlo do protuzakonitog dogovaranja izvjesnih vjerovnika i javnih bilježnika, koje bi rezultiralo time da referenti raspolažu s rješenjima na kojima su javni bilježnici otisnuli svoje pečate pa tvrde kako će na tu devijaciju odmah reagirati.

Javni bilježnik treba ostati nepristran

Profesor Mihajlo Dika objašnjava kako vjerovnici trebaju za svaki ovršni predmet iznova i slobodno doći bilo kojem javnom bilježniku kojeg izaberu. Dogovori između pojedinih vjerovnika i javnih bilježnika koji su, kako se čini, postignuti prema izvorima Poslovnog dnevnika, Dika kaže da bi to značilo da su se unaprijed dogovorili za pružanje određenih usluga, što je nedopustivo.
“Javni bilježnik mora ostati nepristrani povjerenik stranaka, pa je protuzakonito ako se on unaprijed s određenom kategorijom vjerovnika povezuje kako bi im pružao usluge”, upozorava Dika.