Poduzeća nerado pristaju na svaki novi izdatak, osobito ako on izlazi van okvira izdataka nužnih za svakodnevno poslovanje. U toj kategoriji se vrlo često nađu i sredstva koja bi poslužila za pokrivanje dodatnog obrazovanja zaposlenika ili istraživanja tržišta. Takav pristup vrlo često nije opravdan, prvenstveno iz razloga što se ulaganja u ranije navedena područja mogu promatrati iz perspektive investicije u kvalitetniju i sigurniju budućnost samog poduzeća.
Ulaganjem u obrazovanje svojih zaposlenika zapravo se ulaže u znanja poduzeća koja dugoročno donose potencijal za ostvarenje konkurentske prednosti, a izdvajanjem sredstava za istraživanje tržišta obično se racionaliziraju budući troškovi te izbjegava buduće investiranje 'na slijepo'. Drugim riječima, može se reći da se kroz te aktivnosti ozbiljno smanjuju rizici u poduzeću.