Članice Europske unije iz zajedničkih su fondova dosad dobivale novac za podizanje energetske učinkovitosti zgrada, a zapravo su ga koristile loše, kako bi platile bojanje javnih zgrada, dok im je energetska učinkovitost, u najmanju ruku, bila u drugom planu, pomalo je ironičan zaključak člana europskog Revizorskog suda Haralda Wögerbauera koji je komentirao izvještaj (ECA/12/55) objavljen ovoga tjedna.Revizorski sud (European Court of Auditors) ocjenjivao je, naime, jesu li ulaganja iz strukturnih i kohezijskih fondova u energetsku efikasnost isplativa.

Neekonomični
Taj sud sa sjedištem u Luxembourgu ima zadatak provjeravati trošenje novca EU, odnosno je li to obavljeno zakonito i ekonomično. U ovom su slučaju došli do zaključka o sistemskom propustu jer projekti koje su nadležna tijela u zemljama članicama odobravala nisu uopće imali racionalne ciljeve oko isplativosti. Revizori smatraju da cilj tih investicija financiranih iz EU fondova stoga jednostavno nije postignut, a napominju da vrijeme povrata ulaganja u državama članicama u energetsku efikasnost zgrada u prosjeku prelazi 50 godina, u ekstremnim slučajevima čak i 150 godina!

Češljali Češku, Italiju, Litvu
Drugim riječima, novac koji su članice dobile nije pametno iskorišten jer je životni vijek zgrada kraći od toga, pa se zapravo može reći da je izgubljen što se tiče energetske učinkovitosti. Taj zaključak i nije benigan kad se uzme u obzir da je od 2000. godine Europska unija za sufinanciranje energetske efikasnosti u svojim članicama potrošila gotovo pet milijardi eura. Hrvatskoj je to pak posebno zanimljivo jer se kani baciti na projekte energetske učinkovitosti zgrada i priskrbiti si za to sufinanciranje iz EU fondova, a očito će morati malo više pripaziti na računice isplativosti. Naime, Revizorski sud sada preporuča Europskoj komisiji da se, kako bi se unaprijedila ulaganja u energetsku učinkovitost, više pazi na procjenu potreba, redovito nadzire ta ulaganja te odredi koji su prihvatljivi, standardni ulagački troškovi po jedinici ušteđene energije i da se postavi plafon za razdoblje u kojem se ulaganje mora isplatiti.  Revizije su sada bile provedene u Češkoj, Italiji i Litvi, trima zemljama koje su iz Kohezijskog fonda te Europskog fonda za regionalni razvoj primile najviše novca za energetsku efikasnost zgrada u programskom razdoblju od 2007. godine te su 2009. za te projekte odredile najviše iznose. Uzorak koji su revizori ispitivali bila su 24 ulagačka projekta energetske efikasnosti javnih zgrada. 

Trošili nenamjenski
Proizlazi da je novac potrošen namjenski – promijenjeni su prozori i vrata te su zidovi i krovovi obloženi zaštitama, ali trošak u odnosu na planiranu uštedu energije je svuda jednostavno previsok. Štoviše, u Italiji i Litvi, primjerice, energetske revizije nisu obavezne ili, tamo gdje jesu (Češka), preporučene ulagačke opcije bile su preskupe. U čak 18 od 24 projekta pod revizijom stvarna ušteda energije nije mogla biti verificirana jer nije bila adekvatno niti mjerena.

U nas potencijal ušteda 500 mil. kn godišnje

Plan 300 objekata

Hrvatski Centar za praćenje poslovanja energetskog sektora i investicija (CEI) je u studenome prošle godine potpisao prve dvogodišnje okvirne sporazume za provođenje energetskog pregleda i energetske certifikacije zgrada u javnom sektoru za Grad Zagreb i panonsku Hrvatsku, a tvrtke koje će to obaviti preuzele su popis 25 zgrada. To je inače predviđeno za oko 300 objekata na području cijele države. Procjene govore, stoji u obavijesti CEI-ja, da postoji potencijal ušteda od oko 500 milijuna kuna godišnje podizanjem energetske učinkovitosti zgrada javnog sektora. Znači li to da će Hrvatska cijelom poslu pristupiti ozbiljnije od članica EU, vidjet ćemo kad dođu na red prvi ugovori u programu energetske obnove zgrada.