Od prve najave premijera Andreja Plenkovića da Vlada namjerava od mađarskoga Mola preuzeti njegov udjel u Ini prošlo je gotovo punih 15 mjeseci, a još uvijek nije izabran ni investicijski savjetnik za operaciju otkupa i razmatranje potencijalnih strateških partnera. No, nakon što je od inicijalnih rokova za prijave interesenata prošlo nepunih dva mjeseca, a prvotno se za taj posao javilo sedam međunarodnih igrača, u Vladi su napokon napravili uži izbor.

Vladino posebno povjerenstvo tako bi odluku ubrzo trebalo prelomiti između tri imena: JP Morgan, Morgan Stanley (u konzorciju s PBZ-om kao lokalnim partnerom) te Lazard. S obzirom na veličinu projekta pozivnom natječaju odaslanom na 18 eminentnih adresa inicijalno su se odazvali globalno poznati igrači u takvim projektima. Među njima je bio i za naftni biznis po referencama najjači Goldman Sachs, koji je svoju ponudu je dao s Interkapitalom. To što se G. Sachs na kraju nije našao u najužem izboru utoliko se uglavnom pripisuje cijeni. Uz njih, u igri su bili još Rothschild, Deutsche Bank te Morealis, dok su se nekima za kandidaturu ispriječili raniji angažmani s Molom. Kako bilo, u daljnje aktivnosti vezane uz reotkup Ine ići će se ili s M. Stanleyjem, ili JP Morganom ili Lazardom.

Već prilikom pozivnog natječaja definirano je da angažman savjetnika podrazumijeva tri faze: pripremu, savjetovanje u samoj kupnji dionica te, konačno, strateško promišljanje u smislu mogućeg uvođenja strateškog partnera Ine. Uz dubinska snimanja i valuacije, posao savjetnika uključuje i opcije financiranja, a s tim u vezi i (novog) strateškog partnerstva. Jer, podsjetimo, od samog početka u Vladi se govorilo kako će se ići na rješenja kojima se ne bi povećao javni dug. Hoće li cijela priča doista i završiti preuzimanjem Molova udjela, i hoće li se usporedno s tim pronaći novi strateški partneri, ishodi su na koje se danas mnogi baš i ne bi kladili. Kako vrijeme prolazi, u poslovnoj zajednici, pa i među naftnim stručnjacima sve je više onih koji na tu priču gledaju kao na "račun bez krčmara" i sumnjaju da će se Vladin projekt zaključiti otkupom Molova udjela u Ini.

Sumnje uglavnom počivaju na tome da će Mađari za svojih 49,7 posto dionica vjerojatno tražiti neprihvatljivo visoku cijenu. S mađarske su strane dosad uglavnom isticali da očekuju barem onoliko koliko su uložili u Inu. No, ta brojka, čini se, nije posve jednoznačna. Bi li to značilo 1,4 ili 1,7 milijardi eura za nepunih 50 posto vlasništva? Među domaćim financijašima tvrdi se da je spomenuta viša brojka zapravo donja točka Molovih apetita. Istodobno, imajući u vidu činjenicu da su u vrednovanju naftnih kompanija ključne vrijednosti rezervi nafte i plina, kažu, izgledni Molovi zahtjevi (lako moguće i 10-ak posto više od 1,7 mlrd.) ne uklapaju se baš u računice kupca.  Prema nekim procjenama naftnih stručnjaka, naime, Inine su rezerve danas i do tridesetak posto manje nego u vrijeme Molova ulaska u kompaniju.

Njezina se proizvodnja kreće oko 38 tisuća barela dnevno. Uz takve parametre, tvrde, cijela Ina danas teško vrijedi više od 2,1-2,2 milijarde eura. To znači da bi savjetnicima teško bilo podržati pretpostavljenu cijenu koju bi mogao tražiti Mol za svoju polovicu vlasništva, a time bi se otežalo i samo razmatranje opcije strateškog partnerstva (a da se ne prizna preplaćivanje). Zato se sve češće spekulira i da bi Mol u obranu opravdanosti svoje cjenovne računice mogao obrnuti priču i Vladi ponuditi da uz istu valuaciju on od nje otkupi 'višak' od nešto više od 19 posto udjela  povrh manjinskog kontrolnog paketa (25 posto plus jedna dionica), a što je scenarij koji je svojedobno ugrađen i u Zakon o privatizaciji Ine.

Sve su pak procjene i da arbitražni spor oko Ine i Mola koji se vodi pri Međunarodnom centru za rješavanje investicijskih sporova u Washingtonu više 'radi' za mađarsku stranu. 'Molovci' bi u pregovorima mogli igrati i s kartom odustajanja od arbitraže, koja bi u slučaju gubitka Hrvatsku mogla stajati između dvije i tri milijarde kuna. Sve u svemu, čak i kad Vlada za tjedan-dva objavi koga je odabrala za investicijskog savjetnika, očito je da to ni blizu neće biti jednoznačna potvrda da je otkup Molova udjela u Ini jedini smjer o kojemu će se u daljnjim koracima razgovarati.