BEOGRAD – Dok su mediji zaokupljeni hoće li demokratski blok, koji je na parlamentarnim izborima dobio dvotrećinsku većinu, uspjeti sastaviti vladu, te tko će u njoj biti premijer, dotle se iza scene već čine planovi o podjeli rukovodjećih mjesta u javnim poduzećima, koja su dosad uvijek dobivali kadrovi pobjedničkih stranaka. Procjena je da će krug ljudi koji računaju da dođu na čelna mjesta u velikim javnim poduzećima, poput Elektroprivrede, NIS-a, JAT-a, PTT Srbija, Željeznice, Telekoma i drugih biti čimbenik koji će primorati vrhove njihovih stranaka da pronađu kompromis jer bi u protivnom ostali praznih šaka. Za izbor rukovodećih kadrova u javnim poduzećima i sastavu njihovih upravnih odbora glavno mjerilo predstavljala je pripadnost političkoj stranci koja se nalazi na vlasti. Zbog toga su javna poduzeća su zaštićena od kontrole njihova poslovanja, a primanja u njima za rukovodeće ekipe višestruko su veća nego u ostalim sektorima, tako da pojedinci imaju mjesečne plaće između dvije i tri tisuće eura, dok je prosječna mjesečna plaća u Srbiji ispod 300 eura.

Prema neslužbenim tvrdnjama, dosadašnja je vlast podijelila javna poduzeća tako što je DDS pripalo 50 posto, G-17 plus 30, a Novoj Srbiji i SPO preostalih 20 posto. U novoj podjeli iz konkurencije ispadaju kadrovi SPO jer ta stranka nije ušla u parlament, ali i članovi Socijalističke partije, kojima je premijer Vojislav Koštunica poklonio nekoliko mjesta kao protuuslugu za podršku u manjinskoj vladi. Kao što Vuk Drašković, lider SPO-a, odlazi s mjesta ministra vanjskih poslova, tako se i pripadnici njegove stranke nalaze pred pakiranjem kofera u JAT-u, Beogradskom sajmu, Geneksu i drugim tvrtkama u kojima su zauzimali rukovodeća mjesta. Stranke pokazuju najveći interes za profitabilna javna poduzeća, ali ne odbijaju ni manje atraktivna jer su u svom poslovanju zaštićene instrumentima državnog mehanizma. Kako je rekao Nemanja Nenadića iz Transparetnosti Srbija, nagodba o mjestu u upravnim odborima za stranke je iznimno značajna jer je riječ o raspodjeli ekonomske moći. Analitičari smatraju kako je jedan od razloga dosadašnje spore privatizacije velikih sustava taj što se stranke nisu htjele odreći financijske kontrole nad velikim novcem kojime raspolažu ta poduzeća. Kao posljedica prakse prema kojemu su javna poduzeća u svojevrsnom vlasništvu stranaka na vlasti javljaju se afere, koje se obično otkrivaju uoči smjene vlasti. Tako su u žarištu srbijanske javnosti afere koje se odnose na stečajne postupke, obavljanje carinskih poslova, naplatu cestarina na autocestama i još nekie sektore. Ne isključuje se mogućnost da buduće rukovodeće ekipe otkriju malverzacije svojih prethodnika. Kako predstoji razdoblje najavljene privatizacije javnog sektora čija je vrijednost procijenjena na oko 12 milijardi eura, zanimanje stranaka koje će činiti buduću vladu za preuzimanje javnih poduzeća još je veće. Prema mišljenju Nemanje Nenadića, nedostatak kontrole omogućuje da se taj privatizacijski proces obavi u koruptivnom okružju.

Ekonomisti traže brzo fromiranje vlade

Za razliku od motiva stranačkih kadrova, domaći ekonomisti sugeriraju liderima stranaka, od kojih se očekuje formiraje nove vlade, da to učine što prije, objašnjavajući kako svako odugovlačenje ima štetne posljedice po gospodarstvo zemlje. Ekonomist Miodrag Zec smatra da bi brzo osnivanje vlade ubrzalo provođenje reforme i pridonijelo stabiliziranju ekonomskih prilika, dok bi odugovlačanje pogodovalo nastanku ekonomske krize. Ekonomisti smatraju da sastavljanje nove vlade mora biti završeno u mjesec dana. Prema mišljenju Vladane Hamović, svako odugovlačenje bi se negativno odrazilo na privlačenje inozemnih ulaganja od kojih ovisi gospodarski razvoj Srbije, koja ove godine očekuje najmanje dvije milijarde eura priljeva inozemnog kapitala. Ekonomisti su složni u ocjeni da je za Srbiju bolje ako vladu formira demokratski blok, koji je proeuropski i proreformski orijentiran od stranaka s nacionalnim predznakom. To se objašnjava strahovanjem da bi se Srbija našla u izolaciji ako se DSS odluči da s radikalima sastavi novu vladu. U tom slučaju, prema mišljenju Miroslava Prokopijevića, prijeti opasnost da inozemni kapital počne napušati Srbiju.