Ako bi se sve posložilo kako treba, ACI bi imao 30 aerodroma na vodi, zaposlio bi 56 ljudi, a investicija bi se s prometom od 65 tisuća putnika godišnje vratila za 11 godina, piše Slobodna Dalmacija.

Izračunali su da bi sve koštalo nešto više od 11 milijuna eura, od čega bi najveći dio, oko 10 milijuna, otpadao na nabavu zrakoplova, dok bi se ostatak utrošio na infrastrukturu. Tome dodaju i još nešto više od milijun eura za obrtna sredstva, pokretanje investicije i prvu ratu leasinga.

– Mišljenja smo da bi uz postojeću strukturu korisnika ACI marina ovu vrstu prijevoza trebalo ponuditi i općem tržištu. Dakle, ne bi se samo poslovalo u zatvorenom sustavu, znači isključivo unutar korisnika ACI marina, već po otvorenom tržišnom pristupu – predlažu inženjeri Delić i Cvek, koji su pobrojali i 14 zračnih luka u Hrvatskoj i inozemstvu s kojima bi se trebalo povezati (Ancona, Pescara, Mostar, Beč, Venecija, Graz…).

Prema onome što je Slobodna doznala od predsjednika Uprave Kristijana Pavića, ideja je još itekako živa i aktualna te se nije stalo samo na izradi poslovnog plana.

– Naravno da je korona učinila svoje pa smo još uvijek u pripremnim radnjama. Dokument koji spominjete samo je baza koja se nadopunjuje. Nakon njega, napravljen je cijeli niz analiza i studija, s tim da je u obzir uzeta i pandemija, te realna nadanja da će se situacija poboljšati. I KPMG je izradio svoju studiju, u kojoj je iz svih mogućih aspekata sagledana ideja da se naše marine koristi kao svojevrsne hubove, aerodrome na vodi – rekao je Pavić.

Također je dodao da će za mjesec-dva moći nešto više reći o ovoj temi.