Sve što se moglo osvojiti na domaćim i stranim natjecanjima, u samo sedam godina maslinarskoga staža, osvojio je dr. Ivica Vlatković iz Novigrada, inače poznati zadarski ginekolog. Iako se okitio i titulom "šampiona svih šampiona", za sebe će reći da je tek amater koji je početničku znatiželju pretvorio u strast.

Na oko dva hektara zemlje iznad Novigrada, koja je nekad pripadala njegovoj ribarsko-težačkoj obitelji, ali su je izgubili nakon Drugog svjetskog rata, podigao je dva maslinika s oko 450 stabala maslina 27 sorti, sagradio kušaonicu, bazen i objekte u kojima se namjerava baviti agroturizmom. Iza njega su sati i sati truda i znoja te dosad uloženih 150.000 eura. Preko Agencije za ruralni razvoj Zadarske županije namjerava aplicirati za novac iz fondova EU i onda urediti smještajne kapacitete da zaokruži ponudu.

"Sve je tu domaće, autohtono, naše, dalmatinsko i hrvatsko. U obnovi i gradnji imanja koristio sam brački kamen, tzv. benkovačku pancetarku, pa kamen iz Novigrada koji su franjevci klesali prije 200 godina. Ima tu i popovačkih ploča (Popovići, selo pokraj Benkovca, op. a.), kulira iz Podravine…. Kad sve bude gotovo, kad legaliziram sve objekte, bavit ću se agroturizmom i svojim gostima pričati priče o ulju, a za dobrodošlicu, iznad vrata uklesat ću 'Svaki kamen svoju zemlju ljubi'", kaže Vlatković.

Gdje je Hrvatska na maslinarskoj karti Europe?
Hrvatska trenutačno u Europi ima možda najkvalitetnija ulja. Po proizvodnji mi smo na samome dnu. Nemamo tako velike površine da bismo mogli raditi industrijska maslinova ulja, a nemamo ni,  kad je o maslinarstvu riječ, korporativni interes. Zato Hrvatska i je posebna i tu posebnost mi unosimo u Europsku uniju. Naša je posebnost i u uređenju krajobraza, suhozidima koji omeđuju maslinike, imamo bioraznolikost, to nam daje komparativnu prednost. Kad imate tisuće kilometara nasada maslina, koje se beru kombajnom, onda to maslinovo ulje nije isto kao i ulje dobiveno od ovakvih maslina. Ovo se njeguje na potpuno drukčiji i prirodan način, uz primjenu ekoloških gnojiva, bez kemije. Ni Španjolci ni Grci ne mogu se baviti maslinarstvom na ovakav način jer to nije u interesu velikih lobija i tvrtki koje uvoze ulje. Naše su parcele manje, ali kudikamo više brinemo o nasadima. Na velikim plantažama atomizeri prskaju na sve strane jer ne bi očuvali toliku količinu maslina kad ne bi koristili kemiju. Ali što nakon 30 godina kad upropastite i zatrujete zemlju? 

Što vi osobno očekujete od ulaska Europsku uniju?
Očekujem više reda, i to je dobro za naše društvo u cjelini. Više reda po pitanju kontrole kvalitete, proizvodnje. Siguran sam da će se ljudi koji rade poput mene izdvojiti i imati svoje mjesto pod suncem. Moj plan nije proizvodnja velikih količina, ali one će biti zaštićene. Nadam se da ćemo na razini županije zaštiti naše autohtone sorte, kao što su i drugi napravili. I to ćemo morati zaštiti oznakom izvornosti. Velika je razlika između ulja geografskog porijekla i ulja s oznakom izvornosti koja jamči da je taj proizvod proizveden i prerađen na ovome tlu. Nedavno je to napravio Cres i svi bismo se morali ugledati na njih. Znam da se i u Zadru nešto slično sprema i nadam se da ćemo to što prije učiniti. Od Unije očekujem samo dobro, a ljudi koji nisu spremni na promjene očekuju minus. Korporativni interesi uvijek njeguju samo profit, a profit nosi rizik. U odgajanju ploda, u prerađivanju, u svemu. Korporativni rizici suvremenog svijeta i doveli su svijet na rub propasti. Ono što mi imamo u Hrvatskoj, i to treba naglasiti i njegovati, jest i tradicionalna proizvodnja ulja.

Mislite na otočna ulja?
Da, mislim na bodulska ulja, koja neki nazivaju i ulja iz mora. To su djevičanska ulja, imaju svoje mjesto na tržištu i velik dio turista se navikao na njih. Takva ulja ne treba zatirati jer na tržištu ima mjesta za sve. Mladen Lucin na otoku Ugljanu razvio je odličnu ideju da se ponude dvije vrste liburnskog ulja, koje je povijesno priznato ulje i taj bismo podatak trebali iskoristiti u Europskoj uniji. Dakle, treadicionalno ulje kako se nekad radilo, tzv. antičko ulje, jer držanje maslina u moru samo je rezultat ideje Rimljana onoga vremena u kojemu nisu stigli odjednom preraditi sve masline. Zato su ih držali u bazenu, u moru. Konzervirali su ih. 

Mlad ste maslinar, ali to se ne bi reklo po broju osvojenih nagrada i ugledu koji imate u maslinarskom svijetu.
Kad sam počeo osvajati medalje i pričati o svojim metodama uzgoja, neki su mislili da im solim pamet. Nisam se obazirao na to, 'furao sam svoj film' i to mi se dugoročno isplatilo. A moj je recept jednostavan: najbolja je maslina ona o kojoj se brineš, koju redovito zalijevaš, svakih sedam dana. Jadne su one masline koje ovise samo o kiši. I to je prošlo svršeno vrijeme. Lani sam ugradio sustav za orošavanje maslina koji je priključen na cisternu u kojoj se skuplja kišnica. Masline su ušle u moj život 2007. godine. Znate, moji su se bavili ribarstvom, kao i većina u Novigradu, ali mene to nije zanimalo. A opet, tražio sam ispušni ventil i tako se odlučio za masline. Možda i zahvaljujući bratu koji je agronom, koji je o tome znao mnogo više nego ja i puno mi pomagao. Zemlju koju je moja obitelj izgubila u agrarnoj reformi ponovno sam otkupio, raskrčio i maslinama se počeo baviti iz hobija. A želio sam i vratiti dug trudu naših djedova. Ideja vodilja bila je da na starim temeljima izgradim nove sadržaje. Da stvorim dobru priliku za cijelu Hrvatsku, a posebno Dalmaciju. To je dobar spoj između liječničke profesije i rada u masliniku koji je odmor, koji me raduje i puni. U masliniku je 27 sorti maslina, najstarije su sađene kada je počeo američki građanski rat. To su stari korijeni s mladim maslinama koji su više puta regenerirani. U Domovinskom ratu su izgorjele, potom su nikle mladice na koje sam nacijepio nove sorte. Podloga je naša stara oblica, a u krošnji je nova maslina, toskanska sorta. U svakom starom stablu imam različite sorte, a to daje specifičnost ulja. 

Nešto ste ipak znali o maslinama?
Moglo bi se reći da sam bio totalni početnik. Čitao sam stručnu literaturu, razmjenjivao iskustva s drugim maslinarima, a najviše slušao svoju intuiciju. Morate se prilagoditi mikroklimi. Maslina ovdje ili 500 metara dalje nije u istoj poziciji.

Budućnost bez dima

Iza kulisa 1.500 znanstvenika: Kako nastaju proizvodi koji mijenjaju duhansku industriju

Visoka razina logističke zrelosti

Logistika kao motor rasta: konkurentska prednost danas se gradi u lancu opskrbe

Struka je prepoznala tu kvalitetu, a što je s tržištem? Ljudi imaju sve manje novca i prisiljeni su tražiti najjeftiniji i najdostupniji proizvod, često ne razmišljajući o kvaliteti.
Masline nikad nisam tretirao kemijskim sredstvima. Ovo je lijepa pozicija, idealna za maslinarstvo, ima dovoljno sunca i vjetra. Vidi se to i po masliniku. Donji kosim dva puta, a gornji jednom. Tu su bure, one donose sol, a sol jod, i to ima zaštitnu ulogu po zdravlje maslina. Vjetar uvijek otklanja vlagu, a znamo da vlaga uvijek navlači bolesti. Nikad ne kosim cvijeće oko maslina, posadio sam oko 250 žižula, trešnje, smokve, murve. Ta bioraznolikost u masliniku je temelj uspjeha. Murve, recimo, privlače sve one predatore koji pomažu na ekološki način održati zdrav okoliš. Murve navlače ptice, bumbare, pčele, ose… Svatko ima svoju zadaću u masliniku. To je jedan neprekinuti hranidbeni lanac. Na kraju stoji kvaliteta koja, istina, košta, ali tržište je veliko i uvijek postoje ljudi koji to žele i mogu platiti. A za nekoliko dana to će tržište postati još veće i moćnije. Upravo bioraznolikost naglašavaju svi programi Europske unije. Nakon što se zemlja destljećima uništavala kemijom, sada je imperativ vraćanje zdravom životu. Ja sve to imam u masliniku, k tome i 18 ljekovitih trava.

Radi li se tako u Španjolskoj, Grčkoj Italiji? Hoće li vaše ulje u Europi biti prepoznato i kakve šanse ima pored maslinarskih velesila na Mediteranu?
Moje ulje već je prepoznato u Europi, ali problem je što imamo male količine, a cilj je vrhunska kvaliteta. Velike maslinarske zemlje imaju i vrhunskih ulja, ali mi se s njima ne možemo uspoređivati po količini proizvodnje.

Kakvi su vam dugoročni planovi? Vaših ulja sada nema u trgovinama.
Osim maslinarstvom, želim se baviti agroturizmom i ne želim da se moje ulje prodaje u trgovinama. Za to, ponajprije, ne postoje tehnički uvjeti jer se ulje mora čuvati na propisanoj temperaturi. Ulje nije vino da možete bezbroj butelja isporučiti u određenu trgovinu ili supermarket. Jedan restoran u Zadru koristi moja ulja, ali ja im ulje nosim svaki dan jer se drukčije ne može sačuvati kvaliteta i pravi okus. Ulje se mora čuvati na 18 stupnjeva, u tamnom prostoru, u tamnim bočicama i kontinuiranoj temperaturi. Kod mene non-stop radi klima. A što se događa u trgovinama? Preko dana je 30 stupnjeva, zimi temperatura padne pa se ulje kristalizira i automatski se degradira kvaliteta.

Vi, dakle, želite da ljudi dolaze k vama kušati ulje.
Meni je cilj da ljudi dolaze ovamo, ne moraju čak ništa ni kupiti, ali ja ću im dati da kušaju pravo ulje i nešto nauče o njemu, Dalmaciji i Hrvatskoj. Evo, nedavno je bila jedna grupa turista, došli su razgledavati, kušati i na kraju kupili pet litara ulja. Kad su sve vidjeli, znali su o čemu pričam. Meni nije cilj proizvesti 5000 litara. Ulje pakiram isključivo u male boce, da čovjek u njemu istinski uživa. Ako je pakirano u litrenim bocama, mora se stalno trošiti jer svaki put natprostor u boci degradira ulje. Zato su idealne bočice. Cijena moga ulja je 130 kuna, ali morate znati da se masline ručno beru, da je rezidba velika stavka na koju otpada 20-30 posto troškova, da morate kositi, frezati…, a 90 poslova sam radim.

Ipak, želite da sa vaše ulje znaju i u Oslu i u Londonu, da turist koji sleti na zadarski aerodorom potegne do Novigrada samo po vaše ulje. Kako u marketinškom smislu želite iskoristiti ulazak u Uniju?
Već sada imam suradnju s jednim hotelom, oni dovode goste, kušaju ulje i kupe ga ako žele. Sve svoje ulje prodam u tijeku sezone. Planiram, osim kušaonice, ponuditi i smještaj. Ali tu su na potezu i Zadarska županija i turistička zajednica koje napokon moraju napraviti maslinarske i vinske ceste jer bez toga mnogi proizvođači neće moći prodati svoje proizvode. U tome se itekako moramo ugledati na Istru i koristiti njihova iskustva. Ma, sve smo to već trebali napraviti, ali ako se i sada krene u taj projekt, bit će dobro. Ulaskom u EU bit će sve veća konkurencija, na naše tržište doći će mnogo više ulja nego što ih ima sada i cijena će padati. A budući da ljudi imaju sve manje novca, kupovat će se ulje po 40 kuna za litru. Zato mene trgovina ne zanima, nego ovakva ekskluzivna prodaja. A što se reklame tiče, zasad se sve odvijalo usmenom predajom koja je stizala i do Osla i do Londona…. A sad će i dalje.

To je najvažnije stablo

Što biste danas preporučili nekome tko se želi baviti maslinarstvom?

Maslina je specifična voćna vrsta koja je jedinstvena i najbolja. Maslina je u gospodarskom, vjerskom, kulturološkom, mitskom i zdravstvenom smislu najvažnije stablo. Ona je bila i ostala temelj na kojemu su izgrađene civilizacije, egipatska, rimska i grčka, a i danas čovjeku na Mediteranu ona predstavlja sve, cijeli život. Ona je, ne samo simbolično nego i stvarno, dio naše povijesti, a kako su ovdje bili Rimljani, i oni su nam jednim dijelom udarili temelje maslinarstva. Onaj tko to prije shvati, taj će uspjeti, a oni koji to odbijaju, neće. Dug je put u poljoprivredi do postizanja uspjeha i do povratka uloženih sredstava, ali ja sam se odlučio za kvalitetu, i to vrhunsku. I tako namjeravam raditi i dalje.