– Dosta je ljudi u ugostiteljstvu u Dublinu ostalo bez posla. Do pandemije koronavirusa i zatvaranja radio sam kao barmen u hotelu, dok nam lani, 20. ožujka, nisu rekli da se sve zatvara.

Kao i ostali koji su ostali bez posla, primao sam državni poticaj od 350 eura tjedno. Posljednjih pet mjeseci radio sam u “Lidlu” i bio sam odlično plaćen, ali bilo je i prilično naporno. No, nije to presudilo mojem povratku kući, nego činjenica što to nije bio posao u mojoj struci.

velika pogreška

Od najboljih postali najgori: 1. prosinca otvorili su teretane, muzeje i kina, bio je to početak covid pakla

Snažan rast nakon Nove godine

U Hrvatima omiljenoj državi za rad sada je oko 20 posto radne snage trajno ili privremeno bez posla

Zato sam se vratio u Hrvatsku, želim pokušati ovdje raditi nešto za što sam se obrazovao u Americi – rekao je za Slobodnu Dalmaciju Splićanin Ivan B. (27), koji se nakon godinu i pol dana života u Dublinu 1. ožujka odlučio vratiti u rodni Split i u domovini potražiti posao u turizmu.

Ivan je, naime, s diplomom turističko-hotelskog menadžmenta stečenom u Americi, gdje je uz studij i radio, kraće vrijeme boravio u Švicarskoj, a potom se preselio u Irsku želeći steći iskustvo u struci, još više usavršiti engleski jezik, te ujedno podebljati životopis, koji bi mu se jednoga dana mogao isplatiti nakon povratka u Hrvatsku.

No, korona mu je poremetila planove i evo ga sada opet u Splitu. Doduše, s izvjesnom irskom ušteđevinom uz pomoć koje će prebroditi ovih nekoliko mjeseci do sezonskog posla. Optimističan je, ima pristojan CV i kontakt s bivšim, njime zadovoljnim sezonskim poslodavcem, pa ne strahuje od ljeta u Hrvatskoj.

Ivan se tako, silom prilika, a dijelom i zahvaljujući promišljanju o vlastitoj budućnosti, od zaposlenog stanovnika Dublina prometnuo u jednog od kandidata za sezonski posao u turizmu na Jadranu.

A takvi i njemu slični su se, između ostalih, odazvali nedavno okončanom Sajmu poslova u turizmu i sezoni – Sezonac.hr, na kojemu su mahom hotelske kuće i trgovački lanci nudili poslove.

novi početak

Bivši zastupnik otkrio da već pola godine živi u Irskoj: ”Posla ima na svakom ćošku. Kad se sjetim Hrvatske…”

život u irskoj

Kako žive Hrvati u Irskoj? Oni bez posla tjedno dobivaju 350 eura državne pomoći, ali ima jedna ‘caka’

Najposjećenija kategorija na tom je virtualnom sajmu bila “Recepcija, domaćinstvo, administracija”. Posjetilo ga je više od 75.000 tražitelja posla, dakako, uglavnom iz Hrvatske, a ostvareno je oko 13.000 prijava na oglašena radna mjesta u odnosu na njih oko 8500 lani.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

– Sajam je ponovno, baš kao i prijašnjih godina, izazvao velik interes i među posloprimcima iz drugih zemalja, posebice iz zemalja regije. Posjećivali su ga tražitelji posla iz čak osamdesetak zemalja. Najveći interes već tradicionalno dolazi iz Bosne i Hercegovine, zatim Makedonije te Srbije. Značajan broj prijava stigao je i iz Njemačke, Irske te Austrije, što je, vjerujemo, naznaka želje za povratkom dijela ljudi koji su napustili Hrvatsku kako bi negdje vani potražili sreću – potvrđuju za Slobodnu Dalmaciju zanimanje sunarodnjaka s inozemnim adresama za sezonske poslove na Jadranu i organizatori sajma Sezonac.hr iz tvrtke MojPosao.

– U vrijeme pandemije u Dublinu se znatno smanjio broj poslova u ugostiteljstvu. Možda se dnevno vrti pet do deset oglasa, a prije ih je bilo i do 450 u mojoj struci, za razne poslove tipa hotelski marketing, recepcija, sobarice, menadžeri hotela… Doslovno nema ničega. Većinom se nude poslovi u skladištima, trgovinama, ljekarnama, na benzinskim pumpama… – govori mladi Splićanin.

U Dublin je, objašnjava, prvotno otišao s planom o stjecanju predznanja i iskustva u struci – u hotelskoj prodaji, marketingu, na recepciji… A onda se namjeravao vratiti u Hrvatsku.

Do prvog zatvaranja u Irskoj zarađivao 2350 eura mjesečno. Nakon življenja na potpori, lani je u srpnju ponovno otvoren hotel u kojemu je radio. Vratio se na posao, a onda je uslijedilo novo zatvaranje sredinom rujna. Bilo je ili ići kući ili potražiti drugi posao.

– U prosincu sam primio plaću od 3100 eura (porez 20 posto), u siječnju 2900 eura i platio sam porez 10 posto. Naradio sam se kao konj, ali nikako se ne može reći da je to financijski bilo loše – naveo je. Ipak, kad je sve dobro odvagnuo, zaključio je kako taj posao nije za njega. Trenutno nije siguran bi li, kad se situacija s koronom smiri, opet krenuo put Irske.