Nakon nekoliko “slatkih” godina hrvatske šećerane na poslovnu 2008. gledaju sa sve više strepnje. Upravo je na istoku zemlje počela sjetva “slatkog korijena”, koja je prva na redu od proljetnih kultura, a kako se i strahovalo, ugovorene su površine osjetno manje od onih koje su lani bile pod šećernom repom. Sve tri šećerane – osječki Kandit Premijer, virovitički Viro i županjska Sladorana, kako se čuje iz njihovih redova, dogovorile su ukupnu sjetvu na površini manjoj od 28.000 hektara. Godinu prije šećernu repu sijalo se pak na površini od ukupno 34.000 hektara, a godinu prije na 36.000 hektara. Demotivirajuće je za sjetvu repe ove godine bila s jedne strane najava domaćih šećerana da će zbog reforme i daljnjeg smanjenja cijena šećera na europskom tržištu, glavnom na koje se plasira hrvatski šećer, konačno i same morati sniziti otkupne cijene kooperantima, što su izbjegavali učiniti još prošle godine. S druge strane alternativu u takvim uvjetima seljacima stvara rast cijena drugih ratarskih kultura, o kojima je potrebno znatno manje angažmana, u prvom redu kukuruza i pšenice. Osim toga ni zahtjevi proizvođača šećerne repe za većim poticajima od resornog ministarstva poljoprivrede još nisu urodili plodom. Za šećernu repu, naime, vrijede tako nepromijenjeni iznosi poticaja od tri tisuće kuna po hektaru, s tim da se kooperanti šećerana žale da nikad ne dobivaju puni iznos predviđenih poticaja po hektaru. Proizvođači su od jeseni pak tražili poticaje od 4,5 do 5 tisuća kuna po hektaru, što bi im zbog promijenjenih uvjeta za sjetvu i otkup te kulture bila granica isplativosti u odnosu na proizvodnju drugih kultura. Ministar Božidar Pankretić ih je nedavno saslušao i načelno obećao da će se založiti za veće poticaje za šećernu repu u Vladi, no propisi o poticajima tek bi se trebali za koji mjesec pripremiti za razmatranje na Vladi, a potom i pred Hrvatskim saborom, što je kod mnogih proizvođača repe protumačeno kao znak oklijevanja vlasti prema njihovim zahtjevima. Ipak, iz ugovorenih površina ne može se reći da je realiziran najavljivani potpuni bojkot sjetve repe, ali za proizvodnju šećera, koja se najvećim dijelom plasira na tržištima Europske unije, ova godina zasigurno neće biti na razinama na koje smo se navikli u prijašnjim godinama. Donekle su situaciju ublažile same šećerane, koje su kooperante zaustavile stimulacijom od 15 kuna po toni repe i boljim uvjetima nabave repromaterijala, no i obećanjem da će im pokriti razliku poticaja utvrđenog od Ministarstva poljoprivrede do iznosa od 4000 kuna po hektaru proizvedene repe. Dodatni je problem i što sličan problem sa sjetvom šećerne repe imaju i zemlje u susjedstvu, prije svega u Mađarskoj i Vojvodini, na čiju su repu također računali pojedini hrvatski proizvođači šećera, a što postaje sve neizvjesnije. Najmanje je površine pod šećernom repom dosad osigurala osječka šećerana, oko 7000 hektara, dok su županjska i virovitička ugovorile veće površine, no ipak nešto manje nego prethodnih godina.

Kvote EU

Šećerna industrija inače je bila gotovo zamrla u poratnim godinama, a podigla se na slobodnom trgovinskom režimu s članicama Europske unije, koja je vrlo brzo, premda je hrvatski izvoz bio gotovo simboličan, zatražila ograničavanje takvog režima. Prije dvije godine EU je Hrvatskoj odredio kvote za slobodan plasman do 180.000 tona šećera od repe, što je zaustavilo strelovit uzlet te proizvodnje, za koju će, iz sadašnje perspektive, navedena kvota ostati sasvim optimalna razina plasmana u uvjetima topljenja njezine konkurentnosti na europskom tržištu.