Ekonomski značaj zaštite autohtonih i zaštićenih proizvoda na tržištu je velik, kazala je Ana Marušić Lisac iz tvrtke Biotechnicon na konferenciji Snaga hrvatske hrane koja se u utorak u organizaciji Poslovnog dnevnika održala u Zagrebu. Najbolji primjeri takvih proizvoda su francuska vina i šampanjci, talijanski sirevi, salama i vina, španjolska vina te britanski, odnosno, škotski, viskiji.

U Europskoj uniji je tržište zaštićenih, brendiranih, prehrambenih proizvoda težak 54,3 milijarde eura godišnje. U EU je ukupno registrirano nešto više od 1500 prehrambenih proizvoda od čega ih je 56 posto vezano uz vina. No, zanimljivo je da se većina tako brendiranih proizvoda proda upravo na nacionalnom tržištu, čak 60 posto, a po 20 posto otpada na EU tržište i globalno tržište.

Na razini čitave Unije, brendirano je 5,7 posto ukupnih prehrambenih proizvoda. Najviše zaštićenih proizvođača ima Francuska s čak 14,5 posto, a slijede Italija i Grčka koje imaju po 9,5 posto ukupno zaštićenih prehrambenih proizvoda.

Lisac kao posebnu važnost zaštite autohtonih proizvoda ističe njihovu dodanu vrijednost, odnosno cijenu koja je 2,23 puta veća od istovjetnog nebrendiranog proizvoda. U Hrvatskoj je zaštićeno ukupno 18 brendova od čega četiri pršuta. Brendirana su nam i maslinova ulja, zelje te kulen, ali i neretvanske mandarine. Tu su i zagorski puran te paška janjetina.