Iako u Hrvatskoj službeno ima 300 tisuća nezaposlenih, domaće tvrtke sve teže pronalaze zaposlenike. Na okruglom stolu Hrvatske gospodarske komore (HGK) "Kako hrvatskom gospodarstvu osigurati potrebne radnike", održanom u ponedjeljak u Zagrebu, zaključeno je da je riječ o širem europskom problemu depopulacije i starenja stanovništva. 

Neaktivno stanovništvo
Dodatni problem Hrvatske je što ima loš obrazovni sustav, koji ne vodi brigu o zahtjevima tržišta, a tu je i problem slabe mobilnosti radne snage te nedostatak cjeloživotnog obrazovanja, zbog kojeg su mnogi sredovječni građani na burzi često nezaposlivi. Davorko Vidović, savjetnik za radnu politiku i zapošljavanje HGK, ističe da je velik problem što ima malo radno aktivnog stanovništva te da osim 300 tisuića registriranih nezaposlenih u našoj zemlji postoji još barem toliko radno sposobnih koji su neaktivni. "Europa će u sljedećih 20 godina trebati uvesti 30 milijuna radnika. Time i aktualna izbjeglička kriza dobiva neke druge konotacije.

Samo Njemačka treba uvesti 500 tisuća radnika godišnje u sljedećih 35 godina, i to ne za rast nego za puko održavanje sadašnjega stupnja razvoja. Nedostatak radne snage u zapadnoj Europi trend od Drugoga svjetskog rata, a posljednjih je godina ta praksa sve češća i u središnjoj Europi. Konkretno, Češka treba 150 tisuća radnika, Poljska 72 tisuće, a baltičke zemlje po desetak tisuća", kaže Vidović. Prema podacima HGK, u Hrvatskoj su službeno podneseni zahtjevi za oko 5000 radnih dozvola za strance. Prošla Vlada bila je teške ruke za izdavanje takvih dozvola te ih je u 2015. izdano tek nešto više od 200. Nada Šikić, ministrica rada i mirovinskoga sustava, najavila je da će se preispitati sustav dodjeljivanja kvota za uvoz strane radne snage.

No, napomenula je da je riječ o osjetljivom procesu. Svjesna je, kaže, toga da je trend migracije visokoobrazovane radne snage iz Hrvatske neibježan, ali i da je nužno omogućiti sektorima poput brodogradnje, turizma i građevinarstva normalno funkcioniranje. I dok europske zemlje vjerojatno najviše računaju na potencijal arapskih radnika, Hrvatska ima sreću, kako navodi sam Vidović, da u okruženju ima zemlje s istim ili sličnim jezikom i kulturnim obrascem, iz kojih je i dosad tradicionalno crpila radnu snagu, prije svega Bosnu i Hercegovinu, ali i druge zemlje u susjedstvu. Statistika pokazuje da je najviše zahtjeva za uvoz radne snage, oko 3400 njih, vezano uz brodogradnju, a slijedi građevina s 1400. Darko Pappo, član Uprave DIV-a i Brodosplita, navodi kako su oni čak pokrenuli učilište koje bi im produciralo potrebni kadar, no ni to ne može zadovoljiti njihove potrebe za stručnom radnom snagom. 

Kolektivni ugovor
Isti problem imaju i građevinske tvrtke poput Tehnike i Radnika iz Križevaca. Zlatko Sirovec, pomoćnik direktora Tehnike, ističe kako je najveći problem s radnicima u špici sezone, između travnja i lipnja, kad se zavrašavaju mnogi turistički objekti. Mirko Habijanec, direktor Radnika, smatra kako se nedostatak radne snage mora nadopuniti i iz inozemstva, no iz toga bi, istaknuo je, trebale biti isključene tvrtke koje ne poštuju kolektivni ugovor. Taj stav dijele i sindikati, koji ne odbacuju apriori uvoz deficitarne radne snage, no boje se da će to biti uglavnom korišteno za spuštanje cijene rada.