Reinvestirali svoju dobit ili ne, poduzetnici će tijekom čitave godine morati uplaćivati akontaciju poreza na profit.

Posljedica je to aktualnih promjena Zakona o porezu na dobit, na čiju štetnost po poduzetničku klimu upozoravaju mnogi stručnjaci. Da stvar bude gora, metodologija izračuna poreznih akontacija već je tijekom ove godine neočekivano 'lupila' po džepu mnoge tvrtke koje su svoju dobit odlučile reinvestirati. Naime, okvir po kojem zadnjih godina država zakonski potiče poduzetnike da dobit ulažu u tvrtku, te ih za iznos koji reinvestiraju oslobađa poreza, u svojoj provedbi pokazao je da "nema besplatnog ručka". I od takvog poduzetnika Porezna traži da uplaćuje porezne akontakcije, a u svrhu punjenja državen blagajne pronašla je po nekima prilično dvojbenu metodu kako će utvrditi visinu predujma. Primjerice, poduzetniku kojem je zbog reinvestiranja porezna obveza 'skresana' na nulu, poreznici su naložili da izvrši međuobračun svojeg poslovnog rezultata iz ovogodišnjeg poslovanja.

Na taj način sve tvrtke akontakcijama u 2013. pune proračun, a ako zadrže isti model ulaganja, predujam će se pretvoriti u trajniji kredit državi. Kako nam tvrde stručnjaci, poduzetnici će na kraju 2014. ipak steći pravo na povrat preplaćenog poreza, no pitanje je tko će od njih postaviti takav zahtjev. Tako navodi Ivan Idžojtić, predsjednik Hrvatske komore poreznih savjetnika, ističući samo dvije mogućnosti: poduzetnik koji je reinvestirao i plaćao akontacije u narednoj godini moći će ili zatražiti povrat ili ostaviti novac kao kredit za predujam za narednu godinu. "Što se novosti u metodologiji tiče, kad se bude utvrđivao predujam za 2014., imat ćemo iznose kao da poreznog oslobođenja na ime reinvestirane dobiti nije ni bilo", kaže Idžojtić. I drugi naši sugovornici, koji žele ostati neimenovani, drže da se efekt od ulaganja topi, a da porezna vlast računa na to da neće morati vratiti preplaćeni iznos poreza. Kako kaže jedan od njih, kad poduzetnik zatraži povrat slijedi mu porezni nadzor. Vlado Brkanić, glavni urednik "RRiF-a", smatra da bi porezna vlast trebala priznati reinvesticijsku namjeru, te prihvatiti oslobođenje od plaćanja predujma kako ne bi morala vraćati taj porez.

Ako poduzetnik da izjavu da će ponovo reinvestirati, onda ne bi trebao biti u obvezi utvrditi predujam poreza na dobit. U slučaju, pak da se pokaže da je varao ili je naknadno donio drugačiju odluku, onda bi trebao platiti zatezne kamate", kaže Brkanić. Olakšica koja je uvedena kako bi se poduzetnike stimuliralo da dobit ne izvlače iz tvrtki, nego njome jačaju poslovanje, tijekom ove godine zadala je dosta glavobolje onima koji su je odlučili iskoristiti. Svi koji su računali da zato što lani nisu imali poreznu obvezu, ove godine neće morati plaćati porezni predujam – prevarili su se. Konce su im 'pomrsile' porezne vlasti koje su našle uporište u Općem poreznom zakonu (OPZ) kako da po novome izračunaju osnovicu. Kod poduzetnika koji nisu imali reinvestiranje, predujam se i dalje utvrđivao po Zakonu o porezu na dobit. To znači da se bruto dobitak iz prošle godine dijeli s 12, te predujam plaća u 12 rata.

S druge strane, sve one koji su dobit reinvestirali, te nemaju bazu za izračun predujma (neki čak imaju 0 kuna porezne obveze), Porezna je pozvala da utvrde predujam za 2013. na osnovu međuobračuna poslovanja. Prvi su takvi slučajevi navodno zabilježeni u prvom kvartalu, a većina sredinom godine. Poduzetnici su dostavili svoju bilancu uspjeha, a predujam se utvrđivao na različitim bazama. Jednima tako izvještajno razdoblje obuhvaća pola godine, a drugima tri mjeseca. Oko ovog poteza, struka je podijeljena. Dio tvrdi da je Porezna nezakonito naplaćivala akontacije, i to neovlaštenom primjenom svojih instrumenata, te navodno zato i u tom pogledu sad mijenja Zakon o porezu na dobit. "To najbolje argumentira kako ranije postupanje nije bilo skladu sa Zakonom", tvrdi jedan sugovornik.

"Porezna se pozvala na OPZ koji joj daje pravo da prikuplja činjenice koje su bitne za oporezivanje. To pravo je nesporno, ali je ono pretvoreno u nezakonitost. Naime, kako se utvrđuju predujmovi nije definirano OPZ-om, nego Zakonom o porezu na dobit. Procjenu financijskog rezultata za prva tri mjeseca u našem slučaju rješenjem je utvrđen predujam protivno Zakonu", kaže on. Brkanić, pak, smatra da se primjena OPZ-a mora smatrati ispravnom, a logika je sljedeća. Ako si koristio olakšicu u 2012., to znači da si imao dobitak, pa je primjereno utvrditi predujam za 2013. Po njegovom mišljenju, porezni prihodi su u golemim problemima, a država koja ima svoje potrebe pronašla je logičan način za punjenje proračuna: na osnovu rezultata kojeg poduzetnik iskazuje. "Oslobođenje je bilo za 2012. kao prethodnu godinu, ono je konzumirano, a za 2013. ono ne postoji unaprijed", zaključuje Brkanić.