Ministru financija Slavku Liniću danas bi na stolu trebao biti dopis uprave grupacije Dioki iz kojega će biti jasno hoće li biti sklopljen predugovor s turskim Caliskanom o prodaji Diokijeve tvrtke-kćeri Adriaoil, a temeljem kojega bi Caliskan isplatio avans za plaće zaposlenicima Diokija, ili će, što je sam Linić najavio, poreznici morati pokrenuti stečaj Diokija.
Službenih informacija od trenutnog predsjednika uprave Diokija Lea Dolezila nema, kao ni iz Ministarstva financija. Međutim, neslužbeno Poslovni dnevnik doznaje kako turski partner u pokretanju proizvodnje u dijelu Diokija, točnije pogona Dina Petrokemije u Omišlju, nije, kao što se očekivalo, prihvatio prijedlog predugovora, kojega je prošlog tjedna odobrio Nadzorni odbor Diokija. Prema dostupnim informacijama, Caliskan je u predugovor unio niz izmjena i svojih prijedloga, a o čemu se sve radi i hoće li oni biti prihvatljivi za hrvatsku stranu, vidjet će se po Linićevoj reakciji. No, zna li se da je već i njegov nenadani istup potkraj prošlog tjedna i najava mogućeg pokretanja stečaja u toj petrokemijskoj industriji bio zapravo pritisak na partnera iz Turske, sve upućuje da stečaj nije bez izgleda. Iz Vladinih krugova, naime, Poslovni dnevnik doznaje kako su nakon gotovo tri mjeseca usuglašavanja i konačnog definiranja koncepta rješavanja problema Diokija i njegovih tvrtki, na prošlotjednom sastanku u Ministarstvu financija, na kojemu se razmatralo finalizaciju dogovora i potpisivanje predugovora za Adriaoil, predstavnici turske tvrtke iz Istanbula svojim zahtjevima frapirali i samog Linića.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.tako, to je doista na razini drugog razreda dobre srednje škole, objaviti da vam gori pod nogama i da ovisite o drugoj strani, a zatim pokušati pregovarati.
i sama koncepcija je toliko partizanska koliko može biti, vezivati isplatu jedne plaće s ključnim strateškim odrednicama u idućim desetljećima.
drug komesar linić očito misli da su tuđi novci spremni za otimanje, on samo treba izvršiti jak politički pritisak i dobit će što poželi, kao da u tržišnoj ekonomiji tvrtke uopće mogu opstate ako ne donose odluke na osnovi jakih poslovnih analiza. turci sigurno nisu stigli raditi velike analize, ali su ih privukli uvjeti u kojima je, kako kaže eufan, druga strana spuštenih gaća.
sve što trebaju raditi jest čuvati svaki milimetar svojih interesa i čekati da druga strana popusti, jer vrijeme nije na strani linića.
dakle, jasno je kao dan da će se ili ispregovarati maksimalno povoljno za turke ili dogovora uopće neće biti, ali to ne znači da je linić prisan s elementarnom logikom, on vjerojatno gleda reprizu sexa i grada umjesto da recimo dan i noć čita odlučnu knjigu branka vukmira ako već ne poznaje nijedan strani jezik.
Zasto nema “aukcije” tj zasto se pregovara samo s jednim kandidatom? Tko pregovara s Turcima? Nekadasnji sef racunovodstva rafinerije Rijeka- S.Linic? Sto uopce ocekivati?
Spuštenih gaća ići na pregovore i poslije se čuditi što ti se dupe raširilo ko kanta.
Uključite se u raspravu