Smanjivanje proizvodnih kvota šećeranama Viro i Sladorana sa 140 na 125 tisuća tona u 2012. u korist Šećerane Osijek nije jedini, kako se zasad čini, grijeh ministra Tihomira Jakovine.

Istu, ako ne i veću težinu, ima odluka donesena u rujnu 2012. kojom je Jakovina šećeranama Viro i Sladorana administrativno ograničio izvoz šećera, oštetivši ih za 115 milijuna kuna, od kojih se 102 milijuna odnosi na Sladoranu. Kako zbog te odluke Viro i Sladorana nisu mogli realizirati izvozne ugovore zaključene s inozemnim partnerima, predsjednik Uprave županjske šećerane Luka Burilović u opširnom dopisu potkrijepljenom sa 16 dodatnih dokumenata o tome je 11. listopada 2012. izvijestio predsjednika Vlade Zorana Milanovića, tadašnjeg potpredsjednika Vlade za koordinaciju vanjske, unutarnje i europske politike Nevena Mimicu te ministricu vanjskih poslova Vesnu Pusić.    Zvizdač iz jednog ureda sa Zrinjevca, motiviran vjerojatno objavom Poslovnog dnevnika u srijedu, dostavio nam je presliku dopisa koji 15 mjeseci čami u ladicama državnih dužnosnika.

Krenuvši tragom iz pisma ne bi li odgonetnuli zašto ni s jedne adrese nisu reagirali, ostali smo bez odgovora. Iako ni u Viru ni u Sladorani u srijedu nisu bili pripravni otkriti nijedan konkretan podatak, neslužbeno smo doznali da ih nitko iz ureda najviših državnih dužnosnika nije kontaktirao. Da bi zaštili financijsku stabilnost kompanija, o navodno nezakonitu rušenju izvoznih kvota šećera još u siječnju 2013. izvijestili su DORH.Trojcu Milanović-Mimica-Pusić Burilović detaljno obrazlaže da je izvozna kvota od 180 tisuća tona za 2012./2013. odlukom ministra Jakovine razrezana suprotno kriterijima iz javnog natječaja. "Ne postoji nijedna kombinacija kriterija po kojoj bi Šećerana Osijek mogla dobiti punu trećinu raspoložive izvozne kvote šećera za EU (59.983 tone), a kamoli da dobije 21.000 tona više od toga, niti kombinacija kriterija po kojoj bi Sladorana smjela dobiti jednu tonu manje od trećine izvozne kvote, a kamo li čak 18.000 tona manje", obavještava Burilović i podsjeća na to da je Sladorana u posljednjih deset godina najveći hrvatski proizvođač i izvoznik šećera.

Navodi i da su neslaganje s Jakovininom odlukom, i to u pisanom obliku, Ministarstvu poljoprivrede dali predstavnici Državnog ureda za trgovinsku politiku i Hrvatske gospodarske komore.  Nadalje, Burilović ističe da su danima pokušavali problematiku nezakonito smanjenih kvota izravno raspraviti s ministrom. "Suočen s činjenicama, zatražio je 'time out' od tjedan dana kako bi provjerio kod stručnih službi", navodi Burilović i dodaje kako poziv za susret s Jakovinom nije stigao, već samo dopis pun nepotrebnih povijesnih podataka. Kršenje natječaja u 2012. Jakovina opravdava podacima o proizvodnji Šećerane Osijek u razdoblju 1982.-2000. iako je natječaj precizno propisao da se u obzir uzimaju proizvodnja i izvoz šećera u najmanje jednoj, a najviše tri posljednje godine, konkretno u 2011./2009. No, to nije jedini navod iz Jakovinina dopisa koji ukazuje na protežiranje jednog proizvođača nauštrb drugoga.

"Cilj ovogodišnje raspodjele izvozne kvote u omjerima 45 posto Šećerani Osijek i 23 šposto Sladorani bio je zaustaviti negativan trend po osječku šećeranu i, uzevši u obzir njezinu tradiciju u proizvodnji šećera, dati joj značaj koji zaslužuje", objašnjava Jakovina Buriloviću zašto je ignorirao kriterije natječaja i Šećeranu Osijek stavio u povlašteni položaj."Uvjereni smo da si ovakve gafove u službenom dopisu ne bi priuštio nijedan državni službenik. Ministar nam jasno poručuje da njegova odluka nije ishitrena i neosnovana te da nije rezultat nepažnje. To je za nas uvjerljiva potvrda da je osobno odredio sadržaj dopisa", zaključuje Burilović i već tada upozorava državni vrh kako dvoji da je "ministrova stvarna namjera putem izvoznih kvota simulirati moguću podjelu proizvođačke kvote". Tom konstatacijom Burilović je pogodio u "sridu", ali nije isprovocirao tri najviša državna dužnosnika na reakciju.