Ministar poljoprivrede Petar Čobanković i šef Delegacije Europske komisije u Hrvatskoj Vincent Degert danas će potpisati Protokol o izmjenama i dopunama Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju između Hrvatske i članica Europske unije u dijelu koji se odnosi na trgovinski režim za hrvatski šećer. Riječ je o protokolu kojim se od početka iduće godine ograničava dosadašnji slobodan izvoz hrvatskog šećera na tržište Unije, na koje će ubuduće bez carinskih pristojbi tri hrvatske šećerane zajedno moći plasirati 180 tisuća tona godišnje.

Reforma tržišta
Ta izvozna kvota pokriva najveći dio sadašnje proizvodnje hrvatske industrije šećera, no proizvođači u Virovitici, Osijeku i Županji zabrinuti su što ona ujedno nije stimulativna za razvoj te industrije, koja je posljednjih godina upravo zahvaljujući otvorenosti europskog tržišta i cjenovnoj konkurentnosti hrvatskog šećera ostvarila snažne stope rasta. Novi restriktivni režim trgovine tim proizvodom znači i da će se hrvatski proizvođači morati strateški prilagođavati novim uvjetima budući da ta grana ima još dosta potencijala za rast. Ipak, izvoznom kvotom od 180 tisuća tona, koja je pregovarana punih godinu dana, proizvođači nisu posve nezadovoljni. Ona je, u odnosu na prvotni prijedlog europskih pregovarača, predvođenih načelnikom Odjela za međunarodne poslove u Glavnoj upravi za poljoprivredu i ruralni razvoj Jesusom Zorillaom, znatno veća. Početna kvota iznosila je, naime, svega 80 tisuća tona, a da je Hrvatska na nju pristala, značila bi vjerojatno gašenje najmanje jedne tvornice i neizvijesnost za veliki broj kooperanata proizvođača repe. Novi režim, iako dogovoren polovicom ožujka, tek sada se službeno potpisuje jer su ga u međuvremenu morale odobriti sve članice Unije. Sada će ga, kako ističu u Ministarstvu poljoprivrede, morati još prihvatiti i Vlada i Sabor, kako bi on mogao 1. siječnja stupiti na snagu. Taj režim bit će na snazi do ulaska Hrvatske u EU, kada će uvjeti proizvodnje i trgovine hrvatskim proizvođačima biti jednaki kao i europskim proizvođačima. To znači da će zbog započete reforme tržišta šećera moći računati na sve manje subvencija, no dostupna će im biti sredstva iz posebnog fonda odluče li se ugasiti proizvodnju, odnosno prijeći na proizvodnju neke druge kulture. Takvu je mogućnost, primjerice, ove godine iskoristio velik broj europskih šećerana pa je, primjerice, ta proizvodnja potpuno prestala u Irskoj, te u Sloveniji, a u Italiji se od 19 šećerana zatvara do konca iduće godine njih čak 13, što je povoljno za hrvatske proizvođače uzme li se u obzir činjenicu da je Italija jedno od glavnih izvoznih tržišta za hrvatski šećer.

Privatizacija Sladorane
Ključno za njihovu poziciju u novim uvjetima koji ih čekaju s početkom iduće godine, smatraju svi upućeni, bit će njihovo povezivanje. Predstoji privatizacija županjske Sladorane, no osim vlasničkog, ostaje i mogućnost dogovaranja zajedničkog nastupa na tržištu, na čemu su već ove godine poradile osiječka i virovitička šećerana.

Ravnomjerna podjela kvota

Podjela izvoznih kvota ostat će inače u nadležnosti Hrvatske, odnosno resornog ministarstva poljoprivrede, a proizvođači očekuju da će ona, slično kao godišnja kvota za uvoz šećera od trske, biti ravnomjerno podijeljena na sve tri šećerane. Proizvodni kapaciteti su im, naime, približni pa će ove godine, u kojoj se bilježi rekordna proizvodnja šećera od repe od čak 220 tisuća tona, osječka šećerana Kandit Premijer proizvesti 80 tisuća tona, a Viro iz Virovitice i županjska Sladorana po 70 tisuća tona.