U Opatiji je prošlog tjedna održana 10. Drvno-tehnološka konferencija čija je okosnica bila budućnost i perspektiva tog strateški važnog sektora nakon pridruživanja Hrvatske Europskoj uniji. O prijelomnom trenutku u kojem se našao sektor razgovarali smo Darkom Prodanom, direktorom Cedra koji trenutno investira 150 milijuna kuna u Drvnu industriju Vrbovsko. Prodan je ujedno i predsjednik Hrvatskog drvnog klastera suorganizatora jubilarne konferencije koja je ujedno središnje mjesto okupljanja cijele branše. 

Konferencija je protekla u dosta pesimističnom ozračju?
Ima dosta straha među ljudima. Predstečajne nagodbe su dobrim dijelom načele drvnu industriju i to ne male proizvođače. No unatoč svemu, za ulazak u bilo kakav posao morate imati poprilično veliku dozu optimizma,  jer ako se upuštate u posao za koji mislite da neće imati baš dobre rezultate, oni će vjerojatno takvi i biti.

Kakvo je stanje u drvnoprerađivačkoj industriji?
Stanje u drvno-prerađivačkoj industriji vrlo je složeno i to stanje nije od jučer. Drvno-prerađivačka industrija perjanica je hrvatske industrije, ali nju i dalje karakteriziraju neiskorišteni potencijali. Iako ona zapravo ima dobre brojke, one bi mogle biti puno, puno veće. Definitivno ima još mnogo prostora za mobilizaciju neiskorištenih potencijala. 

Koji su najvažniji potencijali koji bi se mogli iskoristiti?
Naša šumska drvna masa nezaobilazna je tema u svim raspravama o drvnoj industriji. Nastojimo i težnja je svih sudionika da se ta biomasa preradi u Hrvatskoj, i to u bilo kojem obliku prerade. Osobno smatram da bilo kakva prerada u Hrvatskoj koja zapošljava hrvatske resurse, od radne snage preko transporta pa sve do hrvatskih luka, definitivno donosi mnogo veći efekt nego izvoz same sirovine u obliku trupca. 

Koliko je drvna industrija spremna za ulazak u EU?
Industrija nije spremna. Ulazimo u EU s jednim velikim bremenom. Nismo kapitalno spremni i potkovani za to. Svaka čast izuzecima, ali izuzeci ne čine pravilo i ne mogu u velikoj mjeri utjecati na cijelu industriju. Europa traži proširenje svog tržišta i zapravo u osnovnom kodu EU je ideja da je to jedno ogromno tržište. Tu visoko razvijene europske zemlje traže plasman za svoje proizvode, a povećavajući tržište povećavaju i mogućnost preživljavanja. Također, u povećanom tržištu veća je i mogućnost pronalaženja novih resursa za ono što njima treba. 

Doživljava li nas EU više kao partnera ili kao novo tržište za sirovine i plasman finalnih proizvoda?
Ne bih tu nama davao neki veliki značaj. Mi smo tržište od nekih četiri milijuna ljudi. Vrlo smo mali. Ono što smo definitivno trebali, a u čemu kasnimo, jest da smo se trebali organizirati na način koji nama odgovara i iskoristiti sve prednosti koje nam EU pruža. Međutim, ulazimo gotovo na koljenima. Kakve će to učinke imati, tek ćemo vidjeti, no relativno je malo onih koji su sposobni izvući maksimalan potencijal iz tog povećanog tržišta.

Koja je uloga klastera konkurentnosti? Mogu li oni pomoći da zagrabimo nešto više iz europskih fondova?
Klasteri konkurentnosti su i zamišljeni kao važan oblik povlačenja sredstava iz EU. Kod nas je to sve još novo i ulažu se zaista maksimalni napori da se sve to pretoči i na teren, i da sve mogućnosti koju klasteri konkurentnosti pružaju postanu opipljive u što kraćem vremenu. Naime, Vlada je preko Ministarstva gospodarstva i Agencije za investicije i konkurentnost osnovala klastere konkurentnosti kako glavni alat za jačanje konkurentnosti hrvatskog gospodarstva. Usporedno s time radi se na projektima osnivanja Centara izvrsnosti, što je jedan od podprojekata. S druge strane, Hrvatski drvni klaster je nevladina organizacija nastala iz gospodarstva i najveći je operativni klaster u ovom sektoru. Svi operativni klasteri uz tvrtke, jedinice lokalne samouprave i institucije čine trostruku spiralu koja je osnova klastera konkurentnosti.

Što Hrvatski drvni klaster radi da se drvoprerađivači što bolje pripreme za šok koji će uslijediti nakon ulaska u EU?
Postoji određena procedura. Klaster čini sve da se izvuče maksimum za drvnu industriju i na svaki problem u drvnoj industriji Klaster reagira. Jedan od konkretnijih primjera koji se dogodio lani je ukinuće instituta tjednog ili mjesečnog carinjenja. Klaster je tu reagirao stvarno u vrlo kratkom roku na zadovoljstvo svojih članova.  To je primjer konkretnih situacija, gdje članovi ukazuju na probleme kada se oni pojave rukovodstvu klastera i naša je reakcija zaista promptna, a tako će biti i ubuduće.

Budućnost uz AI

Kako AI mijenja tržište rada i hoće li AI vještine biti novi kriterij u zapošljavanju?

Digitalna revolucija

Domaća aplikacija koja olakšava svakodnevno upravljanje novcem

Dio proizvođača se žali da nema dovoljno informacija o raspisivanju natječaja za potpore, a ni kapaciteta za pripremu kvalitetnih projektnih prijedloga. Koliko uspijevate biti servis svojih članova po tom pitanju?
Kao klaster ne uspijevamo tu pružiti logistiku jer je to vrlo složena problematika. Da bismo to rješavali, bila bi potrebna ozbiljna i administrativna i kadrovska struktura, te bi se približavali djelokrugu Komore. To bi zahtijevalo velika sredstva koja mi nismo u mogućnosti  iznaći.

Koliko, s obzirom na naš novi europski kontekst, ima smisla sada raditi na regionalnoj integraciji drvne industrije, a što smo  propustili u proteklom razdoblju?
Definitivno ima smisla raditi na tome. EU raste i nastoji proširiti tržište. Zašto i mi ne bismo proširili tržište na ono što je nekad bilo jedinstveno tržište? I nama, kao i EU, treba tržište bez obzira na to je li riječ o 300 ili četiri milijuna ljudi.  

Koja su glavna izvozna tržišta hrvatske drvne industrije i hoće li se tu što promijeniti nakon ulaska u EU?
Kada je riječ o bukovini, što se tiče količine, glavna izvozna tržišta su nam Sjeverna Afrika te Bliski i Daleki istok. Stanje će se svakako promijeniti na bolje s obzirom na to da su neke od država dosad imale hrvatsku robu na carinskom režimu pa se plaćala carina i do 20 posto. To je često bila nepremostiva prepreka za izvoznike.

Ipak, postojano raste izvoz piljene građe, a pada izvoz finalnih proizvoda.
Austriju svi smatramo uzorom i vrlo razvijenom zemljom u našem susjedstvu, a ni kod njih nije mnogo bolja situacija. Drvna industrija nastoji maksimalizirati profit kroz obradu od trupca nadalje i ekonomija sugerira zdravu logiku daljnje prerade. Lijepo je, i naravno da je naša težnja, da maksimalno finaliziramo naš proizvod, no moramo biti svjesni da nas ima četiri milijuna kao i toga da mi ne držimo tržište.  S našom količinom i potencijalom koje imamo u bukovini to bi morala biti izuzetno velika količina namještaja u bukovom programu, što trenutno nije izvedivo.

Kakva je situacija sa sječivim etatom?
Sječivi etat nije dosegao maksimum. Moguće ga je još povećati, kako u Hrvatskoj tako i u zemljama regije, posebice u Sloveniji, koja sječe tek 60% svoga prirasta, a sav etat se ne posječe ni u Austriji. Dakle, imamo rezerve koje se u Hrvatskoj kreću oko 20 posto, a u susjednim zemljama i više. To je sve potencijalna masa koja se može naći na tržištu. Naime, od ukupnog godišnjeg prirasta koji u Hrvatskoj iznosi oko 7,2 milijuna kubičnih metara drvne mase, posiječe se 5,3 milijuna kubika, što znači da se zalihe drva u šumama stalno povećavaju pa je moguće ići u još intenzivniju sječu. To bi umanjilo nestašice sirovine na tržištu i bilo velika pomoć drvoprerađivačima, a sve sukladno Zakonu o šumama koji predviđa takav održivi model upravljanja šumama.

Kako je onda moguće da dio proizvođača ima problema s dobavljanjem sirovine od Hrvatskih šuma?
Suradnja Hrvatskih šuma i drvne industrije nije na najboljoj razini. Hrvatske prerađivače muči dinamika isporuke robe pa se, osim problema s vremenskim uvjetima, moramo nositi i sa slabostima u Hrvatskim šumama. Mislim da malo više međusobnog razumijevanja ne bi otklonilo baš sve probleme, no svakako bi podiglo našu suradnju na mnogo veću razinu i to na obostranu korist. Naši radnici krajem mjeseca očekuju plaće, međutim ako nisu prerezali određenu količinu trupaca ili izradili određenu količinu proizvoda to dolazi u pitanje. Isto tako, ako Hrvatske šume nisu isporučile drvnoj industriji određenu količinu drvne mase koju su trebale, potencijalno dugoročno i one imaju problem.

Vašoj pomirljivosti ne ide u prilog to što je ovo prva konferencija na kojoj nije bilo predstavnika Hrvatskih šuma.
To je odluka Hrvatskih šuma i ne bih ulazio u njihove razloge. Prisutna su ministarstva i drvna industrija, a nadam se da će u godinama koje dolaze i u Hrvatskim šumama shvatiti da se drvno-tehnološka konferencija u ovih deset godina profilirala kao središnje mjesto okupljanja drvoprerađivača ali i njihovih dobavljača. Svi su zauzeti dnevnim problemima i njihovim rješavanjem, a često do rješenja lakše dolaze kroz razgovor s kolegama na konferenciji. Ona je jedini takav oblik susreta u drvnoj branši i zapravo nema alternative.

U tijeku je donošenje zakona koji bi trebao riješiti problem opskrbe drvoprerađivača sa sirovinom. Kako komentirate to što postoji grupa prerađivača koja nije presretna s prijedlogom zakona?
Ima različitih tumačenja onoga što je bitno, a što nije. Mi smatramo da je bitno zadržati hrvatski potencijal i šumski resurs da se prerađuje u hrvatskoj proizvodnji. Zapravo je riječ o različitim tumačenjima onoga što bi se htjelo postići tim zakonom. Osnova je da 70 posto drvne šumske mase ostane i bude prerađeno u Hrvatskoj. Iako neki misle da im to ne ide u korist, mislim da i njima zapravo ide jer će definitivno biti više reda. Mislim da troškovi koji se spominju kao jedan od negativnih efekata nisu valjani argument jer licenciranje od 2400 kuna za vremensko razdoblje od pet godina zapravo nije neki trošak.

Dolazi li taj zakon prekasno?
Ne mogu dati precizan odgovor, no sve upućuje na to da Sabor neće stići donijeti zakon prije 30. lipnja. U tom slučaju bit ćemo prepušteni sami sebi i velikom tržištu, na kojem su veliki igrači. Hrvatska nema neke velike brojke kojima bi se tome mogla oduprijeti i ne znam kakve će to učinke imati.

Ako bi se zakon uspio donijeti na vrijeme, bi li on mogao zaživjeti?
Uz neko radoblje prilagodbe sigurno bi. Uz svu gužvu nastalu zbog dileme za ili protiv zakona zapravo nam je pred nosom jednostavno rješenje. Ako se pokazalo da su susjedne države propustile to pitanje dovesti u zakonodavni okvir i na taj način barem pokušati zaštiti svoju industriju, zašto mi to ne bismo pokušali?

Kako stojimo po pitanju normizacije, do kada ćemo biti na JUS-u?
Imamo jednog dobavljača, a to su Hrvatske šume, i tu nažalost ne možemo napraviti ništa već slijediti ono što trenutno oni odluče. Tu nemamo mnogo izbora, osim možda uvoziti robu iz Slovenije, gdje se primjenjuju europske norme.

Koliko vam može biti problem to što nije usvojena nova normizacija?
Uvijek povezujemo kvalitetu i cijenu. Znamo da europska normizacija donosi promjene u kvalitativnom rangiranju sirovine, ali ne znamo kako bi se drukčiji način klasifikacije odrazio na cijene, odnosno bi li nam išao u korist ili ne.

Kakav je odnos Cedra s Hrvatskim šumama?
Cedar funkcionira na tržištu već 20 godina. Zadnjih 10-ak godina sve više kupujemo od Hrvatskih šuma. Cedar je najveći kupac u Hrvatskoj tvrde građe, odnosno bukove oblovine, i na to smo se odlučili zbog stabilnosti prema isporukama na tržištu. Svjedoci smo da velik dio naših naručitelja ima problema  koje ne mogu sami riješiti. Mi im, pak, pružamo dozu sigurnosti zbog svoje veličine i mogućnosti planiranja rada u sljedećem kvartalu i cijeloj poslovnoj godini.

Kako se Cedar odlučio na kupnju Drvne industrije Vrbovsko?
DIV ima nekoliko velikih strateških prednosti. To je velika proizvodnja koja se nalazi u srcu šume, a udaljena je samo četiri kilometra od autoceste i u blizini je riječke luke. DIV ima strašan potencijal i u njegovoj blizini postoji kvalificrana mlada radna snaga. No ta proizvodnja zahtijeva i strašno velika ulaganja da se taj potencijal stavi u funkciju. Cedar je tražio upravo takav pogon, a DIV se savršeno uklapa u naš profil. Jedina negativna točka u cijeloj priči s DIV-om jest rizik s obzirom na okruženje i vrijeme kada smo se upustili u ovaj pothvat.

Ipak ste se odvažili na investiciju od 150 milijuna kuna?
To je trenutno najveće ulaganje u hrvatskoj drvnoj industriji i sastoji se od dvije faze. U prvoj je samo osposobljavanje primarne prerade s velikom kotlovnicom sa sušarskim i parioničkim kapacitetima za razinu koja može pratiti proizvodnju. Već sljedeći mjesec počinjemo s radom u tri smjene i godišnji kapacitet Vrbovskog mora probiti granicu od 100.000 kubika. U drugoj fazi instalirat ćemo kogeneracijsko postrojenje maksimalne snage 1,9 megavata, gdje ćemo proizvoditi struju iz biomase. Također, dodatno ćemo dramatično povećati sušarske kapacitete koji su preduvijet za bilo kakvu finalizaciju. Sa suhom robom se širom otvaraju vrata svih tržišta, a moramo se samo truditi da im osiguramo zadovoljavajuće količine robe. Moramo diversificirati rizik na tržištima, a velike količine će nam omogućiti da iskoristimo sve komparativne prednosti koje imamo u srazu s inozemnom konkurencijom. Uz visoku produktivnost i korektan odnos s Hrvatskim šumama, ne bojim se da ćemo planirano uspjeti i realizirati. 

Koji je očekivani povrat investicije?
Procjena je da bi prvi dio investicije od 63 milijuna kuna trebali vratiti kroz šest do osam godina.

Kako se financira projekt?
Trenutno se oko 40 posto investicije financira našim sredstvima, a tu su i sredstva HBOR-a putem poslovnih banaka. 

Oglašavanje

Koliko bi pomoglo da se više ulagalo u marketing?
Siromašni nikada ne ulažu u marketing, a drvna branša definitivno nije bogata branša. Ulazimo u konkurenciju s uređenim sustavima koji su takvi već desetljećima. Odupiranje takvoj konkurenciji na razini same branše je vrlo, vrlo teško. 

Činjenica je da je akcija "Kupujmo hrvatsko" polučila rezultate?
To je istina, no opet se vraćamo na tržište. Nama treba trgovačka mreža. Ne možete napraviti proizvod ako ne znate gdje ćete ga prodati i kako ćete ga naplatiti. Što se Cedra tiče, naša investicija je posljedica našeg položaja na tržištu i s tim ulaganjem je želimo maksimalno iskoristiti. Na taj način želimo olakšati i poziciju naših naručitelja.

Primjer drugima

Koliko je vaš primjer putokaz drugim proizvođačima kako se ponašati nakon ulaska u EU?
Investicija u Drvnu industriju Vrbovsko kruna je 20-godišnjeg nastupa na tržištu. Mi više ne moramo tražiti kupce za svoje proizvode. Smatram da je dobra primarna prerada zapostavljena, a ona je osnova za bilo kakav daljnji stupanj finalizacije. Hrvatska primarna prerada mora postati baza za hrvatsku finalnu preradu i omogućiti da naši finalisti budu pravi finalisti, a ne da se zbog loše primarne prerade pod krinkom finalista skriva nešto drugo.